Mačji sushi s umakom od lisice =(^w^)=

Mini giveaway

2012-01-16T19:06:00.003+01:00

Na blogu DecadentlyCasual od blogerice Anne se odvija ...

Mini giveaway za Sleek i Divine paleta po izboru
(klik na link)

Sretno. :)

Zašto me nema na blogu?

2011-11-10T22:20:00.002+01:00

Upravo zbog ovoga. Trollovi. -_-

(true story, prokleti bio 9GAG XD)

Borg Latin me napada! Kyaaa!

2011-08-25T17:16:00.008+02:00

U zadnje vrijeme samo učim, nit idem van nit u shopping nit niš. Jednostavno ne mogu izaći iz kuće, a da ne osjetim grižnju savjesti. Ako idem van, razlozi su sljedeći: pokupiti materijale za učenje, fotokopiranje, printanje, razmjena materijala etc. Naravno, ni u tramvaju ne mogu biti beskorisna, pa učim i tad manijački makar je 8 navečer. Nema veze što babe bulje ili mi se toliko približe da vide šta ja to učim... Ignore.

Imam tremu. Znam da ne znam dovoljno, znam da nisam popamtila, znam da nestaje vremena i preklinjem se zašto nikako nisam uspijela natjerati učit ranije iako sam si govorila da ću tak učit. Na kraju je ispalo da sam pogledala oho-ho filmova/animea/radila gluposti, umjesto učila ili pisala seminar. Valjda imam prokletstvo da mi treba onaj adrenalin kako bih se pokrenula.

Ako sam nešto super napravila ovih dana, onda se to čišćenje i uređivanje sobe koja mi je inače Sizifov posao. Imam previše stvari iako se trudim riješiti ih se što višei. Jednsotavno, hrčak sam. Čak i čuvam neke srednjoškolske knjige i materijale koje mi vjerojatno u životu neće trebati osim ako budem bila besposlena kućanica kojoj je dosadno u životu. Iako sam mrzila srednju školu, kao i osnovnu, ipak imaju neku sentimentalnu vrijednost za mene, čak i negdje u mojoj glavi je neka luda ideja da ću jednog dana to izvadit i pročitati/naučiti. Iskreno sumnjam. Ako dosad u ovih proteklih godinama nisam, vjerojatno neću ni nikad.

Dobra stvar je što sam nekih 70% stvari tokom godine bacila u smeće, prodala, poklanjala, ponešto od tog izradila, pa mi je sada soba nekako... Prostranija. :D Ali, nažalost, sve će to upropastit moji ispitni rokovi, kad budem bila previše živčana za išta i stvari će se opet nakupiti. Bit će ih svuda, po podovima, po krevetima, u kupaoni, u kuhinji... Past će atomska bomba. Tako mi je svaki put kad su ispiti. Unaprijed se ispričavam majci na živčanim slomovima, na neredu, na mojim ispadima i sve što ide uz to. Da, najgora sam kad moram učiti, najgora. Ne želim nikoga ni blizu, ni da mi kaže - "Bok, doma sam" ni da je ručak gotov. Ne, ne zanima me. Moja koncentracija je usredočena samo na ispite i osnovne životne potrebe, pa za svaki pokušaj dekoncetiranja dobiju moj pogled kao da su mi silovali, poklali i spalili selo. Inače mi treba dugo da se koncetriram i da mi ide kako spada, a k tome sam sklona prokastriraciji.

Da, sporije mi ide učenje jer, budimo iskreni, ako si uskraćen osjetilom sluha, normalno da ćeš zaostajati s drugima. Dok drugi slušaju na predavanjima, ma čak i ne moraju slušati, ipak im ostane nešto u glavi jer su čuli neko logično objašenje, dok se ja moram namučiti tražeći po nekoj literaturi što, dovraga, znači neka riječ ili zašto je proces takav kakav jest. Dobro, lažem, nije tako teško kao što mi je bilo na prvoj godini, ali u svakom slučaju, istina je da se moram namučit duplo više od ostalih ako želim održat korak s njima. Veći problem je u tome što sam ja lijena oko učenja, samo me treba natjerati da sudjelujem ili učinit sudjelovanje dostupnijim. Zanemarimo to što sam za neke predmete odlučila ne imati prevoditeljicu, jer nije ni sve bajno s njom. Ne kažem da su loše, samo ovisi o više faktora. Imala sam dobrih i loših iskustva, valjda je to normalno - ako imaš dobrih iskustva, kad tad ćeš imati loših.

Dakle, stvar je u tome što znam da nisam glupa, da sam tu i tamo lijena (tko prizna, pola mu se prašta), da me može naučiti kao i normalnu osobu (ako ne i bolje) da se promijeni pristup, sastav ili nešto. Ne, ne želim reći da je fax kriv što loše učim. :D Oke, ima on svojih udjela, ali u meni je većina stvar. :D Mogu i ja učiti samo iz prezentacija/nekakvih materijala i kul proći, ali nije to to. E, takva mi je sad situacija. Učim za ispite koje nisam ni pratila jer, eto, mora i fax imati loše profesore inače to ne bi bio fax. :D

Predmeti za koje nisam pratila, za koje nemam predznanje, za koje su profi ubili volju za učenjem (životom?) i na kraju hrpa hrpa nepoznatih mi riječi - latinska imena. Meni pada mrak na oči, i nadam se da ću izvući živu glavu iz toga jer mi nikako ne ide pamćenje imena novih ljudi, kako će tek ovo ići... Da stvar bude gora ili da kažem - šlag na kraju, svaki ispit sadrži latinska imena i to s trozamenkastim brojem. Da, taj latinski se ukolektivio i postao je Borg! Nouuu! Ja nisam jezičar, ja sam matematičar (recimo :D). Kako god, moram ih sve proći, moram. Kapetane Picard, vadite fazore! Pabljaaaaa!

Ne znam koji sam vrag ovo napisala, ali neka bude obavijen post. Iako mi je već neko vrijeme plan što ćešće pisati na blogu. Kako god, jedva čekam da prođe tih mjesec dana ispitne muke. Živjeli bili pa vidjeli!

The Girl's Night

2011-08-11T22:20:00.011+02:00

Kad dvije žene odluče nešto napraviti, to postaje ozbiljna stvar. ;)

Došla sam do Nje s svim svojim lakićima i dogovorenim namirnicama. Dobila sam toplu dobrodošlicu ne samo od Nje, već i od Posebne. Ne samo da me prosvjetlila Njezinim božanskim kolačima, već i novim kapučinom od lješnjaka. (Note: Najsrastvenija sam ljubiteljica svih jestivih oblika što sadrži lješnjak, posebno čokolade od lješnjaka. S Milkom od lješnjaka nikad nećete pogriješiti, bili oni puni ili razmrvljeni).

Gozba božanska

Nakon, naravno, očekivane trač partije i bataranja jezikom o svemu i svačemu, usput gnjaveći Posebnu. Krenule smo na jako ozbiljan posao. Da, OZBILJAN! :D Pažljivo kategorizirajući, brojeći, isprobavajući lakove...

(Oke, tu moram priznat da je cijeli posao obavila Ona pošto ja nisam talentirana, pa sam u ovoj priči samo šegrt. I nadam se da ću jednog dana prevladati više tehnika od samog lakiranja noktiju. :D)

Mjesto zločina.

Njen odabir

Ovaj lak sam dobila od Nje za rođendan.
Naravno, htjela sam ga odmah na noktima. ;)
(Predivan je, hvala! :*)

Rezultati:

Oruđa:

Catrice - Lost in The Mud
Essence Ibiza Lounge (limitirana kolekcija)

Orifalme - Crystal top coat
Essence - Multi dimension, 72 Found my love
Essence - Multi dimension, mislim Black
Essence - Nail art Twins glitter

Meanwhile...

Posebna spava dok mi činimo masakar. :D

I što reći, prošlo je nekoliko dana i nokti mi se još drže i uživam u njima. :) Defintivno jedna od divnih ženskih večeri. The Ona, lijepo se provedi sad na moru s divnim lakićima. :*

P.S. Da utažim vlastitu znatiželju - bih li trebala promijeniti dizajn da bude "jednostavniji" i manje bolniji za vaše oko? :D Onaj princip - manje je više. Bila bih zahvalna za svaki prijedlog, savjet ili kritiku. :) Svaki način pobošljavanja bloga je dobrodošao.

Summer 2011.

2011-08-11T15:45:00.020+02:00

"Vratit će se rode!" - rekli bi ljudi. I jesam. :D

Nisam propustila priliku otići na more jer sam odlučila da za dobar rad/učenje treba i dobar odmor! Dragi i ja smo bili u hotelu u Zadru te na Braču s njegovim frendovima. Ukratko: bilo je nezaboravno. Najsmiješnije je to što nisam ni znala da je bio požar, na katu iznad mog, u hotelu, te na Braču... Sve sam to saznala puno kasnije od drugih. Kad ne gledam tv niti imam net kad sam na moru. :)

Naravno, malo sam našopingirala u Zadru dok mi je dragi, zbog novostečene navike u hotelu, drijemao u nekom kafiću umjesto čitao knjigu, hah. A mucica. :D Osim podnevnog drijemaža (a jesmo stari :P), svako jutro nakon doručka bismo se smjestili u neki odjelak hotela, koji je nalik kafiću, i natočili si piće - on neki sok, ja kavu s čudnim francuskim imenom s puno mlijeka i lijepo bi sjeli u neki najudobniji kauč/fotelju i čitali svatko svoju knjigu. On neki SF na Kindleu, kojeg sam nazvala Knedlica odmilja, a ja chic-lit knjigu Elegancija od Kathleen Tessaro. Sad sam mrvicu pametnija kako biti elegantna! Bar se nadam. :D

Okej, moja knjiga je od mekih korica pošto je kupljena na kiosku za nekih 40-tak kn.

Sad ću prikazat par slikica toga što mi se događalo. :) E sad, po prvi put, pokazujem svoj outfit, okej, dio outfita. :D

Plava haljina s cvijetićima, pozračna i ugodna.
Taman za ljeto.

Poprilično udobne sandale u koje sam jako zaljubljena.

Trolololo palačinke made by me and frendica za hordu gladnih dečkiju. Iznenađenje im se svidjelo. ;) Trololololololololo...

Iznenadno je kako ta rupa, ovisno o svijetlu, može poprimit razne oblike. Prvi dan je dobila oblik mačke, a sljedeći dan oblik zeca, pa sljedeći dan oblik patke... Fanscinantno! :D

Utrpala sam 22 svijećice na sladoled koji je glumio rođendansku tortu. :) Sretan mi rođendan~ :D

Now, ovaj nedavni događaj nevezan je uz more, ali je itekako bitan jer se zove... *dramatic scene* ... The Girl's Night! Ako vas zanima koje su posljedice istih. ;)

Nadam se da ste se odmorili ili će te tek odmoriti. ;)
Ljubim vas puno :*

Gotovo je, napokon je gotovo!

2011-07-10T23:17:00.005+02:00

Gotova s ispitima. Do 9mj. To je bitno, sad odmor odmor i odmor. ALI... veliko ALI, joj kako to volim. -__-

Paradoks je u tome što nakon što završih zadnji ispit, idući dan se probudim s misli tipa "JOJ! MORAM UČITI, SLJEDEĆI ISPIT JE U PON, AAAAA!" i onda shvatim da nemam što učiti do 9mj. Strašno. :D Intezivno učenje u mjesec-dva ljudima ispere mozak. :D Totaly brainwashed. Suprotno tome, kad imam puno toga za učiti, kreativna sam beskonačno i imam milijun ideja... *sigh*

Nego, htjela bih vam pokazati male novosti, ali meni bitne:

Nevinoizgledajuće cvike nazvane Naočale za seks.

Smeđe-žuto obojene naočale koje odišu kreativnošću i sekspilnošću. Nazvane Medeni mjesec.

Prva ljepotica je dobila takvo ime jer su me pitale frendice šta će mi dvije i onda same pokomentirale da su jedne za svaki dan, a druge za seks. Napominjem da se te prijateljice ne znaju i nisu ni na koji način povezani, a izvalile su točno istu foru, za nepovjerovati.

A ova druga, tek tako ju nazvah jer mislim da zaslužuje ipak neko lijepo ime i da ostane u rangu s prvom. :3 Nyan~

Zašto dva, pitate me? Pa... Eto, nisam se mogla odlučiti. Glup odgovor, znam, ali nakon produžeg vremena tražeći The Naočale, ove sam našla totalno slučajno u West Gateu i to u vrijeme kad je bio popust, a da za to nisam ni znala. Došli ja i Lisek na sushi (Asian World, i love that so much!) i vidimo, prošlo je 21h i još rade. Ajd, da vidimo što se nudi i tu sam našla dvije male ljubavi koje izmjenujem po volji i po raspoloženju. Ako jedne zaboravim ili ako bude oštećena, bar ću imat rezervu spremljenu. :)

Pošto sad imam više vremena na raspolaganju, bar ću imati vremena usredočit se na sebe. Počevši od čupanja obrva. XD I mali korak je veliki korak, molim lijepo!

Nokti su mi toliko savršeni i zaobljeni da je mama pomislila da imam pravu francusku manikuru, a imala sam samo bezbojni lak. Zanemarimo to što su mi granice rasta nokta nepravilne što je posljedica griženja noktiju uz djetinstva. Bolje da sam ikad prestala nego nikad. Right?

Prvih tjedan-dva ću se boriti s velikom nemani, a to je... *bubnjevi u pozadini* ... moja vlastita soba u neredu! Treba sve dovesti u red, početi ljetno čišćenje ormara, izbaciti papire i nepotrebne stvari (a imam ih oho-ho) van, a nešto od tog učinit korisnim.

Da ne pričam o nakupljenim kilama koje su se istaložile svuda po meni dok sam jela i učila, jela i učila, jela i učila. DOSTA VIŠE. Digni guzicu i van u život.

Ukratko, puno posla i planova. Ali, nekako sumnjam da će sve ostvariti. :P No, krajem 7 mj, ja gibam ravno na more. :) Totalni odmor! *loveee*

Kakvi su vaši planovi za ljeto? :D

Ispitno ludilo

2011-07-01T20:50:00.025+02:00

Još samo tjedan dana do kraja ispita.
ali....

POČINJE ISPITNO LUDILO

Osjećam to.

Kola mi u venama.

Poput droge.
(ne, nisam ju probala)
....

Počinjem pričati znanstveno-biološkim rječnikom.

...

Ma, nvm.

Tako ja napravim dramu na blogu
i onda je svizac zamotao čokoladu u omot.

*munch munch*
čokolada, čokolada, čokolada~

Jesam li rekla da idući tjedan imam više od 1 ispita? Onako jedan uz drugog. Nisam? Eto, sad znate. Jedan koji ima veze s kemijom i biljkama, ostali su nešto interdisciplinarni i na kraju jedan naštrebaj-zakone ispit. Bićeveselo. Osim njih, par me čekaju u 9mj, sto mu vrapca. Ali dobro, još tjedan dana učenja, mučenja, plosnate guzice, debljanja ugljikohidratima, -inim stvarima koje sadrže kofein, neprospavanih noći, nejebice, par dodatnih kila, luđačkih ispada, umrljanih prstiju bojama, hiperaktivnog pričanja, odsutnih misli, multiaktivnosti, nereda po čitavoj sobi, nekuhanja, gađanje olovkama na uljeze u sobi... i tako dalje i tako dalje. Samo tjedan dana.

Samo toliko, jelda?

Ali, zašto mi se čini da je to puno, da je put do kraja tunela tako dugačak? Onako, kojih svjetlosnih godina. Ma, kraj tunela je na sljedećoj galaksiji. Iza onog crvenog diva. Vidite ga, jelda? Taj vam je malo iza onog bijelog patuljaka, da tamo. Točno tamo. Ne, ne, ne, nego malo ulijevo.

Da, tamo!
Točno u sridu!

Nah, jesam li rekla da sam udebljala u godinu dana 10 kila? Nisam, eto znate. Glupi faks i moja lijenost... Kad krenu ispitni rokovi, ne možeš se nikamo micati nego učit i vrištat u sebi. Sva zimska odjeća i ljetna odjeća idu u stanje dormancije, osim par krpica i haljinica. Hvala bogu što u haljinama ne izgledam ko nasuskani kit. Dok stvarčice koje sam nakupovala u Londonu u prošle godine stvarno služe svrsi, ja sam sretna. Samo moram vlastite batke za roštilj stanjiti ako mislim ikad obući suknju/haljinu do koljena, nedajbože iznad koljena. Osim što moram stanjiti, moram im dati malo začina. Uh, ovaj, oću reći, dati malo boje. Kao što kloroplasti primaju svjetlosnu energiju na vlastite tilakoidne membrane. Onako, da se riješim uraslih dlaka i da moji batčići ne budu blijedi kao smrt. Jer valjda nisu vidjeli sunca jedino dobrih 3 ljeta. A mucice moje, striček Lav će vas pojesti za večeru, bez brige. Zapravo, htjedoh reći, istrenirati.

Najgore mi je što sve super, zanimljivo ili zakon mora biti baš kad imam ispitne rokove. TOČNO BAŠ TADA, ne prije, ne kasnije. Ni vrit ni mimo! Nego baš točno tad kad je najgušće, da gušće ne može biti. Gusto kao ohlađena magma pošećerena s majčinom dušicom i promiješana s cementom. Mame te ko nektar pčelu, a znaš da ne možeš ići, kao da cvijet ima neku strukturu koja spriječava da uđeš u kraljevstvo užitka. Još cvijet jede sam svoj nektar, samo zato da te izludi. Jer moraš učiti. Evo, što je meni nektar: Fantastic Zagreb Film Festival i Vatromet na Bundeku. A buuuu... Osim toga, sutra je family roštiljada. Seka je diplomirala i još k tome slavi rođendan. Također mi je i druga seka (sad ne biološka, ali mi je ipak sekica) diplomirala. Čestitam, drage moje! :* Ali, ja neću bit prisutna, jer moram učiti, dabog da se biljkama vlastita ATP-sintaza prestala vrtjeti! Ili da se nafiksaju vlastitom CO2! -_- Funj.

Okej, sad mi je lakše. Nešto malo. Onako, da mogu bezbrižno nastaviti učiti. Do 5 ujutro. E da, jesam li rekla da me možda hvata neko ispitno ludilo? To je neki novi mutirani virus koji imaju svi studenti bolonije na koje se vrši unerbesan pritisak kao na crijeva. Navodno je zarazno i prenosi se s studenta na studente. Uzročnici su ispitni rokovi. Simptomi su isti kao da imate osjećaj kako morate prdnuti, a ne smijete jer znate da ste u javnosti. Ako ne prdnete, na kraju će biti... jako glasna eksplozija. Glasna. Jako. Smrdljiva. Velika. Baš iz tog razloga, ja malo po malo ispuštam ventil tu na blogu. Hm, osjeća li tko tu neki propuh na blogu? :P

Da cititiram jednog zakon profesora iz antropologije za čiji sam citat uvjerena da mu je to neka vrsta osobne himne:

"Morate učiti, učiti i samo učiti!"

(recite mu to na ispitu i dobit ćete pet)

Ljubim vas puno,
vaš luda klobučarka biologičarka

Želim pisati...

2011-06-18T16:50:00.004+02:00

Dosta mi je kolokvija i ispita.
Još samo 7. mjesec.
Dovraga.

p.s. Kad bih bar imala neki fotić, mogla bih pokazati novosti i par noktića. Ali krepao mi je fotić, a mobitel nema neku kvalitetu... Neki drugi put.

p.s.s. Ako ne crknem od ispita, bit će drugog puta.

Here I am... maybe

2011-04-09T15:08:00.007+02:00

Čini mi se da imam najveću motivaciju za pisati blog baš kad se pojavljuju ispitni rokovi u mom životu. Baš se pitam zašto. ε=(´・｀) *sigh*

Ako koga zanima, nakon silne moje panike - prošla sam Biokemiju. Ｏ(≧∇≦)Ｏ OH, YEAH! Pošteno sam to proslavila, bez brige. Samo, još sam uvijek dužna jednom frendu ispeći kolač jer sam u afektu izderala da ako prođem dobit će moj domaći kolač. Kad ću ja za to naći vremena... Čitaj: fali mi volje za to. Ugh...

U ovih mjeseci mog izbivanja se stvarno puno toga izdogođalo - od Noći Biologije do katastrofa u Japanu （T_T） *sad* ... i na kraju, otvorenje H&M-a.

Pitali ste što studiram, evo što - biologiju. Ali, u zadnje vrijeme se i ja pitam zašto ju uopće studiram. S vrijeme na vremena gubim volju, ne znam što bi za seminarski rad, a kamoli kud bi za diplomski. Ok, sad sam sigurna da ne idem na molekularnu biologiju, jer, eto, nisam baš previše oduševljena s biokemijom i -inim kemijama. Ok, zabavni su mi oni zadatci za rješavati, al teorijske stvari... ufff. I'm sorry, but it's not for me. :(

Najveći mi je problem što tek sad razmišljam o poslu i tulim zašto sam kao mlađa govorila - nije bitno kud ćeš, bitno je da ideš onamo što voliš. Mislim ono, da smo u nekoj državi bez eonskih finacijskih problema i gdje ti skidaju kapu ako imaš diplomu, onda bi bilo ok. Ali ovdje, bez prebijene pare i poštenja, hell yeah. Ako sam išta naučila na biologiji, onda je to da je svijet, sve što vidimo i znamo - čitavo i vječito natjecanje. Čak se i biljke natječu da nadmaše kukce, dok njih boli k... za njihove prašnike i za oplodnju cvijetova. Svijet je u biti sirova stvarnost, čak i na razini atoma i na razini samih organizma... Jebiga, that's a life and... the truth hurts. ｶﾞ━━Σ(ﾟДﾟ|||)━━ﾝ!! *shock!*

Ako me išta tješi, onda je to Japan. Točnije, ljudi u Japanu. Gdje takvu dobrotu, marljivost, odlučnost i upornost u svijetu možeš vidjeti? Imaju i Japanci one mane zbog čega se mi zapadnjaci zagrižamo, ali, kad se dogodi nešto katastrofno, oni su ko jedna cijela velika obitelj. Ameriko, zabij si ti taj svoj Pearl Harbor u američko zatucano dupe. Katastrofa u Japanu nije osveta karme, već nešto prirodno (potres i tsunami) na što mi manjušna bića nemamo utjecaja, koje bi se dogodilo kad-tad. Kao i katastrofa kod dinosaura. Samo je pitanje tko će preživjeti, koliko su sposobni, uporni...
Uistinu se nadam da će Japan oporaviti, iako znamo da će rana uvijek ostati. o(^^o)(o^^)o わくわく *hope*

A sad, mislim da je vrijedno citirat frenda ekonomista: "Procjena štete u Japanu je nekih 35 milijardi dolara, a naš vanjski dug oko 40 milijardi dolara. Da ponovimo zajedno: potres od 9 po richteru, tsunami od 10 metara i nuklearni fallout naprave manje štete od vladavine HDZ-a kroz 10 godina!"

Facepalm.

I za kraj, jedva čekam da gužva oko H&M splasne pa da mogu otići bacit oko. I natjecati se s ostalim sisatim rodovima u uzimanju famoznih krpica. (ﾟДﾟ≡ﾟДﾟ) *look look* Maybe.

Prokrastinacija na dijelu

2011-01-18T00:26:00.014+01:00

Ne znam kako sam uspjela prijeći s biokemije na paleontologiju, ali eto, jesam.

Evo malo sjene, da bude u depresivnijem tonu. :P

Prikladna.

Nešto se našlo i usput. :)

Nekako mi se gleda hrvatski film Lavanderman koji se trenutno prikazuje u kinu Europa. Nešto novo, nešto drugačije. Rađeno je prema stripu. :D Veseli me činjenica što bi mogli biti engleski titlovi. Predloženo je za Kino Europa da naprave neki projekt titlovanja hrvatskih filmova za sve osobe oštećenih sluha koji bi rado gledali nešto hrvatsko, a dosad nisu bili u mogućnosti. Rekli su da im se ideja sviđa i nadam se da će se projekt ubrzo realizirati. :)

Ovo čudo nikako ne mogu prestati gledati. To mi je najdraža h-igra. *in love* IT'S RANCE TIMEEE! :D (p.s. gledati u orginalnom YT, ovako je slika užasna na Bloggeru! :( i, ne, nema golišavih scena iako je to h-igra :D nije sve u pornjavi, hihi)

Sengoku Rance

A sad... Bilo bi lijepo da sam manje na netu i da više učim... Onako, baš učim više sati u komadu. :P

Još jedna prigodna:

Priča momak s likom koji po cijeli dan visi na internetu i kaže mu: "Brate, jel' znaš ti da postoji normalan svijet napolju koji nema veze s internetom?" Ovaj će na to: "Ne seri... Daj link..."

Diž' sidro, dolazi oluja!

2011-01-14T04:15:00.006+01:00

Vrijeme je da se ja i Biokemija uhvatimo u koštac. Bit će to jako dugi duugi duuuuugi dani učenja i učenja. S jedne strane se veselim, a s druge baš i ne. Jedva čekam ponoviti svu opću, anorgansku i organsku kemiju te naučiti sve te lude cikluse za koje normalan čovjek dobije PTSP, inicirani PMS, astmu, probavne smetnje, dijabetes tipa 2, migrenu, epilepsiju, autizam... to jest, pada mu mrak na oči. Možda dobim neku zgodnu inspiraciju tijekom učenja, ili čak prosvjetljenje. Nirvana! Zen! Nulta točka! Uvijek bude nečega zgodnog kad učim. Inspiracija - trk na blog i piši, crtaj, seri, pjevaj rap, piši u binarnom kodu, štogod treba! Sigurno bude nešto ovih dana, tjedana. :D

Vidjet ćemo što će biti idući tjedan. Bit će bome gusto, da gušće ne može biti. Fax, učenje, instrukcije, plakanje, učenje, instrukcije, učenje, seminar, učenje... I na kraju ispit. Ili dva. Ili možda ipak tri. :D O daljnjim ispitima ovog semestra ću tek razmišljati kad sredim Veliki i Mali ispit. Bit će zabavno! Wohoho!

Odabrala sam. A vi, studoši? :P

TO-DO LIST part2

2011-01-02T23:32:00.015+01:00

Novogodišnje odluke, želje, wish list i sve što ide uz to. Neke su realne, a neke vjerojatno nisam u još mogućnosti ispuniti, ali, eto, pišem za sebe za jednog dana. :D

The TO-DO "New Year" list:

- položiti jedan veliki ispit i mali iz prošle godine sad u zimskim rokovima koji su sve bliže

(sad slijedi intezivno učenje, instrukcije, neispavane noći, sveopće ljudsko davljenje, napadaji panike, živciranje i moljkanje Višim Silama da prođem, sve za Veliki Ispit)

- položiti ovogodišne kolokvije i ispite

(cilj svakog studenta, no koliko je uspiješan...)

- proći sa sveukupnim prosjekom 5

(a jesam nešto skromna... :)

- smršaviti par kila (cca 8-10kg) ili stanjiti nekoliko cm

(padam u depresiju kad ne mogu obući prošlogodišnje / pretprošlogodišnje zimske hlače po x put, ipak, godina ima 12 mjeseci i stignem po svaki mjesec skinuti kilu-dvije)

- naći neku vježbu... hm, ipak ću početi s pilatesom

(ne želim biti sama kost i koža, i osim toga, trebam nekako ući u formu ako želim bez većih kompleksa i posljedica prijeći na borilačke vještine koji su moja tiha ljubav. da, volim mlatiti fajere. )

- vježbom pobošljati svoj glas, posebno boju glasa

(bez obzira što mi govore da super govorim za gluhu osobu (oni s iskustvama s gluhima), svejedno ima ljudi koji me ne razumiju koliko god se trudila... a voljela bih javno održati seminare, diplomski, raditi s ljudima...)

- bojkotirati McDrek

(2010. je moja godina najčešćih posjeta u McDonald ikad. klaune, sjaši mi se s vrata.)

- pozdraviti se s kineskim restoranima, a općenito i s restoranima

(moj želudac je dao crveni karton masnoj i teškoj hrani, a crijeva umacima. no, moj Lisek hvali patku s palačinkama kao da je od zlata, pa ću joj pružiti priliku da ju kušam.)

- naučiti napraviti sushi

(još uvijek nisam, a bilo bi vrijeme! tko ide posjetiti istočnu Aziju, molila bih da mi donese el. kuhalo za rižu kao suvernir, hvala)

- češće prakticirati čajeve i tamnu čokoladu

(za tamnu čokoladu (min. 70% kakaa) je kriv Lisek na dijeti, a za čajeve s posebnom pripremom (tj. koje nisu na filtar vrećici i za koje se mora paziti temp. H2O i vrijeme čaja u H2O) je kriva seka koja je krenula putevima zdravog života; bome vrijedi narodna "s kim se družiš, takav si i ti")

- imati jednog dana set japanske čajanke

(zaljubila sam se u nešto tako jednostavno, tako praktično i tako prelijepo)

- kupiti perlicu suđa

(trebala sam sad na prošlogodišnji Božić, no zbog okolnosti, vlastitog i maminom neznanja, neplaniranosti i nedostatka viška novca nismo kupili... treba naći majstora, vodo-majstora, vudu-majstora, nosi-mi-mašinu-majstora i -inih majstora... )

- kupiti fotić

(da mogu birati, kupila bih Canon EOS 500D ili 550D, ali nemam 6k kn ni posao, pa ideja pada na Canon S90 ili SX20 čim skupim love, no o tom potom... a kad mi dođe u ruke, nema vam spasa, blog će bit krcat slikama >:D )

- ići u HNK na komični balet ukoliko postoji u programu

(to što sam gluha, ne znači da ne mogu uživati u predstavi :) volim ja ples i predstave, a kad bi barem kazališta imala titlove... nitko sretniji do mene)

- ove godine pratiti sezonu biljaka i raditi zimnice, pekmeze, sokove...

(već par godina propuštam sezone zbog ispita i sličnih situacija, a jako bih voljela naučiti i tako osigurati ih kao budući božićni/rođendanski poklon kao što bi i s kolačima)

- naći posao s kojim bi mogla uskladiti s faxom

(nisam jedina, znam. a kombinacija faxa i posla... dear god.)

- ne propustiti Fotomaraton (u 9.mj)

(nadam se da ću tad imati novi fotić :)

- opet se prijaviti na volontiranje Noć Biologije (u 2./3.mj)

(toplo preporučujem svim ljudima da dođu na to eduktivno i zanimljivo čudo, pogledajte biologiju u zgodnom svjetlu, dostupno djeci i odraslima)

- nabaviti mačku za kućnog ljubimca

(pogledati pod To-do list part1)

- naučiti rolati ili klizati
(ako svako dijete to zna, bilo bi vrijeme da i ja naučim :)

- tečajevi ronjenja, šivanja, masaže, šminkanja, kuhanja japanske hrane...

(želim ići na mnoge tečajeve i naučiti štosta, no vidjet ćemo koliko je ostvarivo :)

- imati svoj stan ili živjeti s Lisekom

(osamostaljenje, to je nešto što stvarno želim)

- skakati s aviona s pardobranom

(ne šalim se :D)

- putovati

(vi mi recite kuda :)

- mir u svijetu

(evo, da završavam ovaj post k'o neka Missica)

...i mnogo toga :3

No, od malih koraka se sve počinje, zar ne? :)

Please, please, pretty please, 2011. better be good! Thank you!

2011-01-02T14:17:00.010+01:00

Dear ppl, happy New Year! :*

I hope you have a good time in 2010. :)

... and I hope that 2011. will be awesome year! I wish truly belive in that. Let make this year awesome, mkay? ;)

Kad mala Smotuša krene krast tuđe fotiće...

2010-12-06T15:33:00.008+01:00

Par slika koje sam uslikala pomoću tuđih epskih fotića.

I nasumično slikani podovi su fotogenični, Rijeka 2010.

Sekica koja sjaji bojom sunca, Rijeka 2010.

Torta u zlatnom ruhu, Rijeka 2010.

Zbroj naših godina, Rijeka 2010.

Linija života, Plitvička jezera 2010.

Sagni se, dolazi vjetar na skuteru, Plitvička jezera 2010.

Izbroj mi godove, Plitvička jezera 2010.

E to je atom ugljika, Plitvička jezera 2010.

Buba je nanjušila Lino Ladu, Plitvička jezera 2010.

Čim dobijem svoj fotić, bit će vatromet od slika. :)

Djede Mraze, čuo si me!

Sitnice koje život znače

2010-09-28T22:56:00.005+02:00

Nedavno sam spremala sobu i naišla sam na lakove...

Znam da nisu ništa posebno ljudima koji imaju preko 50+ lakova... Ali nekad je malo čak i puno. :)

Volim ih.

TO-DO LIST part1

2010-09-12T05:56:00.009+02:00

The TO-DO List:

- riješiti sve preostale ispite, jedan prebaciti u 11mj

(da bar nisam bila bolesna..)

- nabaviti kvalitetan fotić

(koji, pobogu, koji?)

- dogodine otići na Fotomaraton

(govorim si ovo već 2 god, ne želim više propuštati! ;_;)

- napokon već jednom nabaviti perlicu za suđe

(pranje suđa mi je najmrskiji posao)

- smisliti nešto lijepo za dečka u 10mj

(u 10mj nam je 3 godine veze *topi se*)

- naći neki sport i stanjiti se :)

(po uzoru na LittleMissConfused i Medu)

- naučiti kuhati fina kompliciranija jela

(znam samo kuhati jednostavna studentska jela...)

- rastresati, kontrolirati i složiti svu kozmetiku koju imam

(bojim se pitati što sve imam...)

- napokon nabaviti putovnicu

(svih svojih godina nisam nijednom kročila izvan Hr)

- poraditi na svojoj čudnoj kreativnosti: Fotografija&Paint

(primjer moje početničke kreativnosti: Rajčice pozeri)

- pisati blog :D

(hell yeah)

- nabaviti mačku

(ja bi orijentalnu kratkodlaku, korat, savanah, tursku anagoru, maine coon... i još kojih stotinjak miceka)

- naučiti napraviti sushi kako spada

(ili kupiti kuhalo za rižu :P)

- ....

*to be continue*

Biraj abecedu, ovaj, slovo...

2010-09-06T00:39:00.009+02:00

Deset lijepih stvari koje volim. Abecedni red: M

1. Mala crna torbica

U štogod si obučen, makar bila klaun, dvorska dama, klasična ili pak klošar, ona paše savršeno uz sve! Ona je prva koju ću zagrabiti bez puno razmišljanja i osjećati se poprilično ženstveno. U nju mi stanu skoro sve stvari koje svakodnevno nosim. Savršena mala crna kožna torbica. Must-have za svaki osvješteni par sisa!

2. Marte

Nema ništa ljepše od ulaštenih para kvalitetnih cipela. Griju, štite i svršavaju. Ne samo da su praktične, nego su i jebzovno neodljive. Staju na kraj u skoro svakoj mogućoj kombinaciji odjeće, posebno uz pička-mička suknju. Marte koje imaju metalni oklopić tvz. kapicu su najbolje jer zagazi li vas slučajno auto, kao mene, neće vas boljeti, za razliku od mene koja je bila svejedno u dva broja većim tenisicama. S njima možeš zakorčit gdje god nijedan čovjek nije bio!

3. Mange

Jedno od predivnih japanskih čuda za kojima slinim. Neka mi netko kupi hentai mangu u boji! U Japanu i to prevedenu na engleski! Ok, može i na hrvatski ako ima. Bez lolite i dječurine. Nisam pedofil. Hvala.

4. Milka

Čokolada, čokolada, čokolada. Koja cura može bez čokolade? To je poput zraka i vode pa stoga dižem kipove onima tko je otkrio kakao, kavu i čokoladu. Najebao je onaj koji mi pokušava ukrasti. Bez obzira na moju debeljinu celuliteta.

5. Mobitel

Gdje bi ja bila da nema SMS-a, i sad neta? Savršeno oružje ikad. IKAD! Stalkiram na FB-u, čravljam na MSN-u, drkam po porukama i osjećam se savršeno jer ne umirem od dosade u nekoj kilometranskoj gužvi, za koju bi se i kineski zid posramio, neke banke ili bolnice. I sad čekam samo da uvedu novi izum - mali tv-mobiteli.

6. Mačke

NAJSLAĐA STVORENJA IKAD! Mama, daj mi više da udomim neku! ;_; Obećavam da ću ju prati u veš mašini, voditi u šetnju, hraniti ju živim kokošima, grabalicom skupljati mačje dlake po stanu i spavat ću u mačjoj košarici. Ne? *šmrc šmrc*

7. Magneti

Obožavam na svoju magnetnu ploču nakeljiti razno raznim magnetićima svih oblika i boja. Cijela soba mi izgleda k'o neka hipijevska jer je puna slika, uspomena, magneta, knjiga, pribadača... Samo mi još fali manihuara. Nego, svaka magnetska ploča, koja je netom izgledala k'o tabula rasa, sad je pretrpana svime i svačim do neprepoznatljivosti. Strah me hoće li se zemlja pomaknuti u krivu stranu jer su se silnice nagnule na jedno malo mjesto... Ili će se NASA, FBI, CSI ili koja god tajna služba doći na moja vrata jer ometam razne elektromagnetne valove i pri tome će, nekim slučajem, se sami od sebe nakeljit na istu ploču. Zbog jake magnetne privlačnosti. Pa k vragu, magnetići moji, ne moraju svi znati da ste pervezni...

8. Masaža

Božanstven je osjećaj kad možeš mirno ležati i uživati dok te drugi gnječe, tuče, lupaju, peču jaja s slaninom, igraju ping pong, plešu disko, gaze i rolaju... Ahhh... Kojeg li opuštanja nakon napornog dana.

9. Mirisi

Riječ je o finim mirisima, ne o smradovima ili štogod si vi zamislili. Obožavam mirise. Miris svježih knjiga, prirodni miris ljudi, miris čokolade, miris svijeće od vanilije, miris seksa, miris svježe opranog veša (bez omekšivača, fuj oni!), miris sviježe pokošene trave, miris istrošenog kondoma od banane, miris vlastitog znoja nakon što sam u napornih 10minuta pokušala uloviti i ubiti glupu stonogu koja me plaši, miris... Mrzim parfeme. Choco Chanel, popuši mi.

10. Mahjong

Stara japanska igra koja, uglavnom, ovisi o sreći. To je igra gdje često završim rasčupane kose i crvenih očiju želeći nekog zadaviti jer me je oplještio vrhunski. Gdje igrači gube živce i muda. Gdje, kad nekoga oplještimo, kažemo da to radimo iz ljubavi i da se neka ne sjekira. Oh, mahjong...

A što vi volite? :3

Vagina se naljutila

2010-09-04T19:26:00.010+02:00

Početkom akademske godine sam odlučila da ću ove godine sve kolegije riješiti preko kolokvija, a ne preko ispita i to u zadnji tren jer sam silno željela imati svoje ljeto. Što je bilo na kraju? Samo sam 1 predmet uspjela riješiti preko kolokvija (jer ispita nema), dok je sve ostalo palo u vodu.

Frustrirana sam.

Na ljetnim rokovima sam si dala zadatak da ću riješiti više od polovice ispita kako bi mi jesen bila lakša. Nisam. Manje od polovice sam položila, pri tome da sam se silno namučila s jednim predmetom polagajući ga do zadnjeg roka. Bila sam iscrpljena i počela sam luditi što od tolikih ispita, što od stresa, što od neispavanosti, što od paklenih vrućina. Nisam mogla više. Pokleknula sam i otišla na odmor.

Frustrirana sam.

Nekako sam dobila svoje ljeto. Ali... Uvijek postoji taj glupi ALI... Razboljela sam se. Govnački. Ne samo to, nego su tu dogodile neke stvari koje mi nisu nimalo mile. Kad me ljudi pitaju kako sam provela ljeto, odgovorim: "Pustolovno." Svi uzdahnu misleći da sam imala tako uzbudljivo ljeto kao što ima India Jones. Da bar.

Frustrirana sam.

Još uvijek nisam potpuno zdrava i već mi na glavu lupaju jesenski rokovi za koje nisam baš spremna niti imam volje. Službeno potvrđujem činjenicu da bolest iscrpljuje ljude. Poprilično. Ako te fizički ne ruši, krenut će na psihički napad. Nesreća ne dolazi sama, majku joj jebem!

Frustrirana sam.

Nemam rođendan. Ne postoji. Ne postojim. Ni vlastitu obitelj nije lako dovest u neki restoran počastiti ih u to ime. Kao da nisam imala rođendan, ni proslavu. Čak i kad imam facebook, kurca mi to dobro služi. Sretanrođendanibok. Da sam se bar rodila pod nekim drugim horoskopskim znakom, a ne pod lavljim. Onda ne bi bila toliko uvrijeđena.

Frustrirana sam.

Sad me silno strah tih jesenskih ispita. Hoću li uspjeti? Hoće li mi Viša Sila/Gospodar Dimenzija smilovati? Hoću li opstati? Hoće li me neki grabežljivac ubiti i pojesti? Hoće li me naći krivolovac i uloviti me za svoj trofej? Svi znamo da Majka Priroda zna biti okrutna jer samo najjači opstaju.

Svi žele neku lijepu, slatku, skockanu, uvijek veselu i dragu osobu koja ima toplu auru koja zrači kao da je Isus. Nekoć sam valjda to bila i onda je sudbina učinila svoje. Čovjek postane razročaran u svijet, u sebe, u razna tijela. Govori se: "Što te ne ubije, to te ojača." Istina je, ali nisu rekli kakva će osoba postati nakon što ojača. Da se bar mogu vratit u djetinstvo kad je bilo lakše ogrepsti koljena nego imati ogrebano srce i imati bespotrebno pojebani mozak.

Pa, k vragu, kog uopće zanimaju moji postovi i moje netalentirano piskarenje? Moje kvocanje i žalopjevke. Balade. Idikućiplakatimamici.

I kog me vraga jebu u mozak, kad imam vaginu?!

Sad mi je vagina ljutita!

Opća nejebica!

180° naopako... ne 360° već 180°

2010-01-24T07:48:00.009+01:00

Nekad kasnonoćna životinja se pretvorila u nešto što ni u najluđim snovima ne bi htjela pretvoriti - ranojutranju životinu. Poznata je činjenica da sam visila na netu do kasnonoćnih sati, nerijetko do 2 ujuto, nekad i do svanuća sunca, a nekad i ne spavam cijelih 24 sata. Meni je bilo bitno da idem spavati iza ponoći bez obzira u koliko se sati budim. Bez obzira na neispavane noći, bez obzira na malo sati sna, bez obzira što bih bila blijedi zombi s crnim vrećama oko očiju i trulom licu. Uprkos tim nedostacima, obožavala sam to doba, doba noći crne ko mrkli mrak. Kasne noći. Tad sam bila najjaktivnija i tad su mi bili ljudi na netu s kojima sam htjela pričati, čak i učiti u to doba. Tulumirati u to doba... Sve što ne jer mi nikad nije zafalilo energije, ali bih imala povremenih problema s spavanjem koliko sam bila uzbuđena u noći.

A sad... Oh, kako se to dogodilo? Kako se moglo dogoditi?! Kako je uspijelo preobratit mrziteljicu jutra u ranojutranju kokoš? Ok, ne nužno kokoš... Bitno da je neka ranojutranja životinja.
Za sve je kriva glavobolja koja dolazi u raznim oblicima zbog pretjerane živčanosti i ostalih faktora u životu, najviše od svega tomu je pridonio fax. Čak mi se dogodilo da se, bez posebnih razloga, pri buđenju pojavi lagana glavobolja koja nerijetko naraste u veću ako pod hitno ne uzmem bilo koju tvar kojem je svrha ukloniti bol. Tablete ili smirujući čajevi bi bili najčešći izbor. Češće tableta, točnije Neofen 200mg jer sam postala otporna na Lekadol. Molim Boga da ne steknem otpornost na taj hvalatiBožeštopostoji Neofen jer zbilja nemam namjeru prijeći u lijekove jače kategorije.
Zbog tih glavobolja sam počela sve ranije leći i tad je sve počelo. Probudim se sama od sebe u rane sate i više ne mogu spavati i da želim te sam k tome puna energije kao da sam spavala punih 10 sati, a u biti sam spavala otprilike 6 sati. Šok! Nevjerica! Kako je to moguće da životinji poput mene koja može spavati i preko 12h je odjednom postalo dovoljno samo tih 6 sati?!
I tako se dandanas čudim kako sam uspijela prijeći s jednog bioritma na drugi i još k tome prihvatiti ga kao da je izgubljen mi sin. Čudo! Veliko čudo! To je kao da zakleti vegetarijanac prijeđe na mesnu prehranu ili kad homofob postaje gay.... Ma ok, nije toliko dramatično. Ali neme veze, bitno da ste shvatili bit. Šta ne? :P

A sad, koliko je to dobro - više nisam sigurna. Neko vrijeme mi je pašalo jer bih se probudila eventualno oko 3-5 ujutro pa bih provela lijepo jutro u mraku kuhinje da ne probudim ostale ukućane i tako lamatala po laptopu, čitala novine ili učila. Pašalo mi je i još mi paše sve dok... ne dođe ta "smrtna ura"...
Pa, ta "smrtna ura" je vrijeme kad se ostali ukućani probude jer je smrt mojim preostalim jadnim živcima koji samo žele mir, samoću i prostor. Želim pobjeći negdje van gdje me nitko neće gnjaviti ili bit s nekim poznatim koji nije pretjerano zaintresiran za mnogosatno brbljanje ili s Lisekom kako bih mogla učiti... Na kraju češće ipak ostanem doma jer nemam gdje otići i i pretrpim. Ble, pretrpim, ali nije zabavno.
Razmišljam si ja: Ima li smisla dalje ostati na ovom bioritmu? Ima li načina da izbjegnem "smrtnu uru", čak i u nedjelju ujutro?
Cilj mi je sačuvati što moguće više živca jer mi ionak fax pije iz njih i još k tome kvalitetno učiti (daj Bože!).

U svakom slučaju držite mi fige da položim sve što mi fax servira jer mi je postalo naporno igrati se s njegovom neorganiziranoću. No dobro, to je normalno za moj fax, da znam. Al svejedno mi držite fige, može? ;) Svaka podrška, dobra vibracija dobro dođe. :3

Kaos u glavi

2009-11-22T18:28:00.008+01:00

Ovih dana mi vlada kaos u glavi, u ponašanju, u djelovanju, u izražavanju riječima ili djelima, u situacijama, u planovima... Sve se stalno nešto mijenja. Malo amo, malo tamo, malo gore, malo lijevo, malo naglavačke. Ma zbrda-zdola.
Isplaniram ja lijepo dan i na kraju ni ne ispunim 10% toga što sam si zadala. Kako je to frustrirajuće! Kad se treba učiti, ne ide se ili stalno nešto iskrsne ili ode skroz u zadnji plan. Inače ne bi imala ništa protiv da nije strka. A jest, i to velika jer ne želim na velike ispite jer sam iskusila pakleno učenje preko ljeta morajući se odreći mora i svih -inih radosti što okružuje ljeto.

Prava muka.

To bi mi trebala biti kopriva na guzici kako bi ubuduće spriječila isti događaj. Pokušavala sam i još pokušavam i, za miloga Boga, kao da ne djeluje ta kopriva na goloj guzi. Što mi treba da naučim? Žigosanje u golu guzu? Bičevanje kao u rimsko doba? Zavezati me i baciti u preledenu vodu negdje na Sjeveru? Bičevanje raznim biljkama kao što su radili svećenici kad bi zagrješili? Poslati španjolske inkvizitore kako bi izvršili -ine milosti i nemilosti na meni? Ubaciti me u Nagaski i Hirosimu da proživim strahote pa da dođem k pameti? Psihički me izmaltretirati? Ubiti Boga u meni? Brainwash?
Ili ipak samu sebe hipnozirati?
Ne znam, ne znam. Nekad su okolnosti zbilja krive i ja tu ništa ne mogu (ah, kako to MRZIM MRZIM i MRZIIIM). Ali i to je dio života, jelda? Pasmater.

Pala sam već jedan kolokvij, a vjerojatno sam i drugi, a sutra i preksutra su mi još 2 za koje strepim hoću li proći ili ne jer sam shvatila padom jednom kolokvija da nema nade za mene ni za prolaz ako učim u 2 dana, a kamoli sad u 1 danu. Očito sam precijenila svoje sposobnosti i otkrila da sam totalno nesposobna osoba. Nemam taj dar koji mnogi ljudi posjeduju - lijepo pamćenje. Pamtim gluposti. A korisne stvari ili zanimljivosti ili vezano za učenje, zaboravim. Mislim da znam i kad me netko pita i, gle ti čuda, ja nit ne znam ni kako sročiti ni kako nacrtati.
Opravdala bih to nizom trauma što sam proživjela u srednjoj školi, uključujući i tatinu smrt. Ali što mi to opravdanje donosi? Osim tuđe empatije, jedno veliko ništa. Oke, i to što se tih loših stvari neću sjećati tako jasno da me srce zaboli, da mi se želudac okrene 360 stunjeva, da mi se i drugi vitalni organi odluče preseliti negdje gdje im nije mjesto te da ne lijem nekoliko hektolitara suza zbog kojih zaradim migrene. A od migrena me glava boli kao da je prošao stampedo nosoroga koji love leptiriće koji lete na sve strane te da sam osjetljiva na bilo koje podražaje da bi vrištala čim me se dotakne te da mi se nonstop riga, čak i na prazan želudac... ma, shvatili ste bit.

Što sam ono htjela reći? A da, pamćenje i učenje. Divim se ljudima koji mogu pamtit i učit u kratkom vremenu jer ja to ne mogu. Pokušala sam i nije išlo. Moje tijelo, moj um i moj duh su limitirani u tako malu razinu koju pokusavam proširiti i, iskreno rečeno, očajno mi ide. Bar zasad. Ali bar mogu reći da pokušavam i da se trudim, ako ništa drugo. Baš utješno...
Prokletstvo, željela bih da stvarno napredujem u tom pogledu s učenjem i da postižem željeni učinak, ali sam očito samo mali glupi i nesposobni čovjek. Nisam ni ispunila svoj plan da učim dok još ima puno vremena do kolokvija, a već sad opet idem na kampanjski način. Budalo jedna nesposobna!

Dobro, sad sam se smirila i izbacila frustraciju. I to je nešto. Što mi sad ostaje? Cijelo vrijeme učiti do preostalih kolokvija. Bit će veselo uz sve te neispavane noći, preveliku dozu kofeina, uznemirni duh i želju da svakog zveknem kad mi se hvali da je sve super prošao. Da, zavidna sam. Da, sama sam se uvalila u to. Pokušavam ne biti budala, ali eto, ispadam budala.
Ako čujem koju osobu koja govori "čovjek je kovač svoje sreće", ima da ga golim rukama zadavim. Jer su okolnosti nekad neizbježne. A u kurac.

Ne budite budala kao ja. Učite i na mojim greškama. Znate što kažu - čovjek uči na tuđim greškama, a budala samo na svojima. Mora da sam ja veća od budale kad već greška ne djeluje na mene. :)))

2009-11-18T18:47:00.003+01:00

Još sam uvijek zaljubljena.
Volim i voljena sam.
Sretna sam!

P.S. Volim te, lisek!

2009-08-09T03:45:00.001+02:00

Ovo je prvi post. :3

*\(^w^)/*