nedjelja, 22. studenoga 2009.

Kaos u glavi


Ovih dana mi vlada kaos u glavi, u ponašanju, u djelovanju, u izražavanju riječima ili djelima, u situacijama, u planovima... Sve se stalno nešto mijenja. Malo amo, malo tamo, malo gore, malo lijevo, malo naglavačke. Ma zbrda-zdola.
Isplaniram ja lijepo dan i na kraju ni ne ispunim 10% toga što sam si zadala. Kako je to frustrirajuće! Kad se treba učiti, ne ide se ili stalno nešto iskrsne ili ode skroz u zadnji plan. Inače ne bi imala ništa protiv da nije strka. A jest, i to velika jer ne želim na velike ispite jer sam iskusila pakleno učenje preko ljeta morajući se odreći mora i svih -inih radosti što okružuje ljeto.

Prava muka.

To bi mi trebala biti kopriva na guzici kako bi ubuduće spriječila isti događaj. Pokušavala sam i još pokušavam i, za miloga Boga, kao da ne djeluje ta kopriva na goloj guzi. Što mi treba da naučim? Žigosanje u golu guzu? Bičevanje kao u rimsko doba? Zavezati me i baciti u preledenu vodu negdje na Sjeveru? Bičevanje raznim biljkama kao što su radili svećenici kad bi zagrješili? Poslati španjolske inkvizitore kako bi izvršili -ine milosti i nemilosti na meni? Ubaciti me u Nagaski i Hirosimu da proživim strahote pa da dođem k pameti? Psihički me izmaltretirati? Ubiti Boga u meni? Brainwash?
Ili ipak samu sebe hipnozirati?
Ne znam, ne znam. Nekad su okolnosti zbilja krive i ja tu ništa ne mogu (ah, kako to MRZIM MRZIM i MRZIIIM). Ali i to je dio života, jelda? Pasmater.

Pala sam već jedan kolokvij, a vjerojatno sam i drugi, a sutra i preksutra su mi još 2 za koje strepim hoću li proći ili ne jer sam shvatila padom jednom kolokvija da nema nade za mene ni za prolaz ako učim u 2 dana, a kamoli sad u 1 danu. Očito sam precijenila svoje sposobnosti i otkrila da sam totalno nesposobna osoba. Nemam taj dar koji mnogi ljudi posjeduju - lijepo pamćenje. Pamtim gluposti. A korisne stvari ili zanimljivosti ili vezano za učenje, zaboravim. Mislim da znam i kad me netko pita i, gle ti čuda, ja nit ne znam ni kako sročiti ni kako nacrtati.
Opravdala bih to nizom trauma što sam proživjela u srednjoj školi, uključujući i tatinu smrt. Ali što mi to opravdanje donosi? Osim tuđe empatije, jedno veliko ništa. Oke, i to što se tih loših stvari neću sjećati tako jasno da me srce zaboli, da mi se želudac okrene 360 stunjeva, da mi se i drugi vitalni organi odluče preseliti negdje gdje im nije mjesto te da ne lijem nekoliko hektolitara suza zbog kojih zaradim migrene. A od migrena me glava boli kao da je prošao stampedo nosoroga koji love leptiriće koji lete na sve strane te da sam osjetljiva na bilo koje podražaje da bi vrištala čim me se dotakne te da mi se nonstop riga, čak i na prazan želudac... ma, shvatili ste bit.

Što sam ono htjela reći? A da, pamćenje i učenje. Divim se ljudima koji mogu pamtit i učit u kratkom vremenu jer ja to ne mogu. Pokušala sam i nije išlo. Moje tijelo, moj um i moj duh su limitirani u tako malu razinu koju pokusavam proširiti i, iskreno rečeno, očajno mi ide. Bar zasad. Ali bar mogu reći da pokušavam i da se trudim, ako ništa drugo. Baš utješno...
Prokletstvo, željela bih da stvarno napredujem u tom pogledu s učenjem i da postižem željeni učinak, ali sam očito samo mali glupi i nesposobni čovjek. Nisam ni ispunila svoj plan da učim dok još ima puno vremena do kolokvija, a već sad opet idem na kampanjski način. Budalo jedna nesposobna!

Dobro, sad sam se smirila i izbacila frustraciju. I to je nešto. Što mi sad ostaje? Cijelo vrijeme učiti do preostalih kolokvija. Bit će veselo uz sve te neispavane noći, preveliku dozu kofeina, uznemirni duh i želju da svakog zveknem kad mi se hvali da je sve super prošao. Da, zavidna sam. Da, sama sam se uvalila u to. Pokušavam ne biti budala, ali eto, ispadam budala.
Ako čujem koju osobu koja govori "čovjek je kovač svoje sreće", ima da ga golim rukama zadavim. Jer su okolnosti nekad neizbježne. A u kurac.

Ne budite budala kao ja. Učite i na mojim greškama. Znate što kažu - čovjek uči na tuđim greškama, a budala samo na svojima. Mora da sam ja veća od budale kad već greška ne djeluje na mene. :)))

Nema komentara:

Objavi komentar