ponedjeljak, 25. lipnja 2012.

Upornost? Jel se to jede?

Nevjerojatno, pisanje za blog mi krene tek u ispitnim rokovima. Čak ni dvomjesečni pokušaj *naglasak* pisanja postova mi nije uspio, ili nije ni počeo ili je na pola puta bio pa odbacim ili stvarno nisam imala neš zanimljivo u životu za podijelit s vama. :( Fuck that. Meni treba terapija za upornost.

Da, upornosti mi fali.

Isto kao upornosti da naučim povući, kad već ne mogu najbolju, barem okej liniju tuša. Upornosti da učim kad treba, a ne u zadnji tren. Upornosti za vježbanje, da smršavim. Da nisam posustajala i odustajala, fino bih već sad imala fit liniju i babe na placu bi mi zavidile. Ali ne, sad sam 10kg deblja i toliko me sram da sam odbila ići ove godine na more s dečkovim frendovima. Jerbo se vidi iz aviona celulitet i sve te masne naslage. Znate onaj trenutak kad se jednog dana pogledate u ogledalo i iznenadite se otkud su oni sad tu, kao da su poizašli iz vedra neba poput prišta (a znamo da nije tako, godinama se skupljao).

(da, to je ta reakcija kad skužite stojeći pred ogledalom)

Jer stvarno ne mogu suočit s time da ću morati pred dečkovim frendovima (koji su btw natjecateljski tipovi) biti u bikniju i još k tome natjecat s njima (i svaki put izgubiti, kao prošle godine) bez obzira na odbijanje. Mog dečka, koji ima duplo više viška kila, ne dira to nabijanje kompleksa, ali mene da. Stoga, dragi, odi sam s njima, mene ne diraj dok se ne izlječim od jebenog kompleksa ili dok ne smršavim, štogod prije došlo.


Upornosti da konačno naučim napredniji faking engliš, pa da ne moram snalazit se s prijevodima na 101 načina sa stručnim člancima, posebno s onima koji su suhoparno i molekulski napisano. Koga zanima - moj engliski je još negdje u osnovno/srednjoškolskoj razini. A kako se sa stručnim radovima/člancima? E, to vam je pravi izazov. Bar je kraj takve problematike veseo.
Upornosti da izlječim komplekse/ ne živciram se previše/ da potrošim sve lakove za nokte kako bi imala kreativne super noktiće i da ne skupljaju prašinu godinama i zagusnu se/ da nagovorim ukućane da prihvate nekog kućnog ljubimca/ da nađem neki posao (ok, tu ulogu kočenja ima i strah)/ da se faking aktiviram/ da pokušam nešto vezano uz karijeru/ itd itd...

Da, dobro ste skužili, fali mi upornosti.

Djelomično krivim dečka jer sam tip koji, htjela ja ili ne, uvijek pokupim neke obrasce bliskih osoba. Bilo to neku naviku, pokret, govor, način razmišljanja ili života i slično. Može biti baš bilo što. Ne znam jel to normalno ili je istaknuto kod osoba koje nemaju svoje Ja ili sam ja specifična luđnakinja.
Dakle, moj dečko je, hm ajmo reći, nekako kućni tip osobe. Praktički mu je najdraže biti doma i odmarati. Kad ja dođem k njemu (a to je skoro uvijek), to najčešće svodi na dvije aktivnost - gledanje filmova/serija/igranje na kompu te ona živuća aktivnost. Nije ni to loše, dok ne pređe neku mjeru. E pa sad, prešlo je faking mjeru. Obožavam filmove/serije/anime/igre i sve to, ali ovo "parazitiranje" života stvarno utječe na moj osobni stil života. Jest da lako dogovorimo koji izlazak van, ali svejedno smo oskudni izborom pošto je on asocijalan tip. :/ A ja sam čista suprotnost. Bojim se pitati kako će tek ličiti kad budemo živjeli skupa.


Jest da me potiče da smršavim/naučim eng/da se ne živciram/ da nabavim kućnog ljubimca/da naučim kuhati itd., ali što mi to znači kad vidim da se on ne trudi baš smršaviti iako govori da to radi, a kamoli kuhati jednostavna jela (radije proteže s menijem i naruči), općenito nije motiviran tip osim par stvari koje ga izrazito zanimaju. Ne znam, totalno mi je demotivirajuće. A meni dođe da sebe ošamarim i pitam gdje je moje JA koje je nekad bilo ludo, vatreno, motivirajuće za 101 stvati, koje je bilo spremno trčati i skakati.... Jest da sam tad bila glupija, tko nije, al svejedno. Jest da je fax i tome pridonio, on je univerzalna ubojica volje i aktivnosti, ali svejedno nije to isprika.

Sad mi malo fali da kažem kako bih failirala u pokušaju da pročujem. Da danas imam umjetnu pužnicu, najvjerojatnije bi u ladici skupljala prašinu jer sam, eto, neuporna. A ironično je tome da stvarno želim pročuti.

I što reći za kraj? Postoji li koja ustanova za neuporne, da od njih učini upornima i sposobnima za život? Ili barem neki korisni savjeti? Ako ne, nema veze, neće biti samoubojstva jer ću biti toliko neuporna u tome... Živjeli!



p.s. ako netko ima ovu reakciju:

... totalno vas razumijem.

Broj komentara: 10:

  1. Čak je i moj grammar nazi u meni neuporan, sramote li moje. Postoji li koja suprotna riječ od "uporan", a da nije "neuporan"? Totalno si glupo zvučim, lol.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Inertnost?

      Ja lako odustajem od svega.. čim se pojavi neka prepreka, ja se povlačim. Prije nisam bila takva, isto me dečko promijenio, samo ne znam kako jer on radi upravo suprotno, nikad ne odustaje. Očito mi se u glavi mota da je i on uporan za mene što nije dobro, svatko mora biti sam za sebe.
      I isto smo kućni tipovi, i to mi se nikako ne sviđa jer sam prije njega bila svugdje samo ne doma :D
      Gušt mi je gledati filmove/serije i sve ostalo, ali postoji svijet i izvan 4 zida (pritom ne mislim na lude izlaske u klubove i sl jer nisam za to).. šetnje, vožnja na biciklu, isprobavanje restača, kino, kazalište..

      Ugl.. razumijem te :)

      Izbriši
    2. Mogla bi se i ta riječ uklopiti. :D

      Odustajanje je zeznut problem u našim glavama, nije li? :x
      Ono što si spomenula - upravo i to prakticiramo (osim vožnje bicikla i kazališta). :D Ni ja ne bi mogla za izlaske u klubove, ono, šta će gluha u klubu. :DDD U istom smo sosu, izgleda. :D

      Izbriši
  2. Možda je samo faza, hoće to kod svih tu i tamo :)

    OdgovoriIzbriši
  3. mislim da to nije upornosti nego da motivacije fali. a sto se engleskog tice dizi guzu i uci ga sto vise i sto prije, vjeruj mi bez toga nema posla pogtovo ako imas namjeru se u znanosti zaposlit, ali i svugdje drugo jer je to jako cesto jezik koji je potreban u samom poslu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vjerojatno si u pravu jer da nema motivacije, ni upornosti ne bi bilo. A sad, di nać dozu motivacije? :P
      Za eng sam itekako svjesna, zato od 1.godine pokušavam malim koracima. Očito to nije dovoljno, treba na veću brzinu. Imaš kojeg zgodnog engleza za posudit? :D

      Izbriši
    2. ako nadjem kakvog pitat cu jel ima frenda za tebe ;) a za engleski sto vise slusanja i citanja svega sto ti dodje pod ruke. ja sad pokusavam ucit francuski tako da javi ako znas kakvog zgodnog francuza ^_^

      Izbriši
    3. Jedino je moguće čitanje, za slušanje sumnjam. :D Ono, meni je puno stranije gledat nekog kak izgovara na eng, imam osjećaj da govori marsovski. :D Vrijeme je da pokrenem visual novel (sljedeća stepenica od toga su knjige bez ikakvih slika i teži eng) i nadat se da cu sve skužiti. :D Uuu, francuski. Javim upoznam li kojeg francuza, tebi ću prvog uvaliti. :) Inače, ako me sjećanje dobro služi - u jednoj salateriji (koja je skuuupa)na Trgu pored McDonalda u dvorištu - tam kad sam išla, radio je lik koji govori isključivo francuski, nemam pojma kak smo se opće sporazumijeli u plaćanju računa, ahaha. :D Možda ti to mjesto može poslužit za kavu i čravljanje na francuskom. Nadam se da ne zvučiš ko onaj policajac Englez iz Alo alo. :P

      Izbriši
    4. a jesam blesava XD point je bio probat se sto vise okruzit engleskim jer onda se i puno vise podsvjesno uci nego nekakvim ucenjem gramatike i suhoparno rijeci po rijecniku. tako valjda nikad nisam naucila. a s francuskim sam u samim pocecima tako da nisam sigurna da mi se jos isplate skupe salate. a nisam bas iz alo alo al ne bi imala hrabrosti zaustit ista pred pravim francuzom zasad :)

      Izbriši