Borg Latin me napada! Kyaaa!

U zadnje vrijeme samo učim, nit idem van nit u shopping nit niš. Jednostavno ne mogu izaći iz kuće, a da ne osjetim grižnju savjesti. Ako idem van, razlozi su sljedeći: pokupiti materijale za učenje, fotokopiranje, printanje, razmjena materijala etc. Naravno, ni u tramvaju ne mogu biti beskorisna, pa učim i tad manijački makar je 8 navečer. Nema veze što babe bulje ili mi se toliko približe da vide šta ja to učim... Ignore.

Imam tremu. Znam da ne znam dovoljno, znam da nisam popamtila, znam da nestaje vremena i preklinjem se zašto nikako nisam uspijela natjerati učit ranije iako sam si govorila da ću tak učit. Na kraju je ispalo da sam pogledala oho-ho filmova/animea/radila gluposti, umjesto učila ili pisala seminar. Valjda imam prokletstvo da mi treba onaj adrenalin kako bih se pokrenula.

Ako sam nešto super napravila ovih dana, onda se to čišćenje i uređivanje sobe koja mi je inače Sizifov posao. Imam previše stvari iako se trudim riješiti ih se što višei. Jednsotavno, hrčak sam. Čak i čuvam neke srednjoškolske knjige i materijale koje mi vjerojatno u životu neće trebati osim ako budem bila besposlena kućanica kojoj je dosadno u životu. Iako sam mrzila srednju školu, kao i osnovnu, ipak imaju neku sentimentalnu vrijednost za mene, čak i negdje u mojoj glavi je neka luda ideja da ću jednog dana to izvadit i pročitati/naučiti. Iskreno sumnjam. Ako dosad u ovih proteklih godinama nisam, vjerojatno neću ni nikad.

Dobra stvar je što sam nekih 70% stvari tokom godine bacila u smeće, prodala, poklanjala, ponešto od tog izradila, pa mi je sada soba nekako... Prostranija. :D Ali, nažalost, sve će to upropastit moji ispitni rokovi, kad budem bila previše živčana za išta i stvari će se opet nakupiti. Bit će ih svuda, po podovima, po krevetima, u kupaoni, u kuhinji... Past će atomska bomba. Tako mi je svaki put kad su ispiti. Unaprijed se ispričavam majci na živčanim slomovima, na neredu, na mojim ispadima i sve što ide uz to. Da, najgora sam kad moram učiti, najgora. Ne želim nikoga ni blizu, ni da mi kaže - "Bok, doma sam" ni da je ručak gotov. Ne, ne zanima me. Moja koncentracija je usredočena samo na ispite i osnovne životne potrebe, pa za svaki pokušaj dekoncetiranja dobiju moj pogled kao da su mi silovali, poklali i spalili selo. Inače mi treba dugo da se koncetriram i da mi ide kako spada, a k tome sam sklona prokastriraciji.

Da, sporije mi ide učenje jer, budimo iskreni, ako si uskraćen osjetilom sluha, normalno da ćeš zaostajati s drugima. Dok drugi slušaju na predavanjima, ma čak i ne moraju slušati, ipak im ostane nešto u glavi jer su čuli neko logično objašenje, dok se ja moram namučiti tražeći po nekoj literaturi što, dovraga, znači neka riječ ili zašto je proces takav kakav jest. Dobro, lažem, nije tako teško kao što mi je bilo na prvoj godini, ali u svakom slučaju, istina je da se moram namučit duplo više od ostalih ako želim održat korak s njima. Veći problem je u tome što sam ja lijena oko učenja, samo me treba natjerati da sudjelujem ili učinit sudjelovanje dostupnijim. Zanemarimo to što sam za neke predmete odlučila ne imati prevoditeljicu, jer nije ni sve bajno s njom. Ne kažem da su loše, samo ovisi o više faktora. Imala sam dobrih i loših iskustva, valjda je to normalno - ako imaš dobrih iskustva, kad tad ćeš imati loših.

Dakle, stvar je u tome što znam da nisam glupa, da sam tu i tamo lijena (tko prizna, pola mu se prašta), da me može naučiti kao i normalnu osobu (ako ne i bolje) da se promijeni pristup, sastav ili nešto. Ne, ne želim reći da je fax kriv što loše učim. :D Oke, ima on svojih udjela, ali u meni je većina stvar. :D Mogu i ja učiti samo iz prezentacija/nekakvih materijala i kul proći, ali nije to to. E, takva mi je sad situacija. Učim za ispite koje nisam ni pratila jer, eto, mora i fax imati loše profesore inače to ne bi bio fax. :D

Predmeti za koje nisam pratila, za koje nemam predznanje, za koje su profi ubili volju za učenjem (životom?) i na kraju hrpa hrpa nepoznatih mi riječi - latinska imena. Meni pada mrak na oči, i nadam se da ću izvući živu glavu iz toga jer mi nikako ne ide pamćenje imena novih ljudi, kako će tek ovo ići... Da stvar bude gora ili da kažem - šlag na kraju, svaki ispit sadrži latinska imena i to s trozamenkastim brojem. Da, taj latinski se ukolektivio i postao je Borg! Nouuu! Ja nisam jezičar, ja sam matematičar (recimo :D). Kako god, moram ih sve proći, moram. Kapetane Picard, vadite fazore! Pabljaaaaa!

Ne znam koji sam vrag ovo napisala, ali neka bude obavijen post. Iako mi je već neko vrijeme plan što ćešće pisati na blogu. Kako god, jedva čekam da prođe tih mjesec dana ispitne muke. Živjeli bili pa vidjeli!

The Girl's Night

Kad dvije žene odluče nešto napraviti, to postaje ozbiljna stvar. ;)

Došla sam do Nje s svim svojim lakićima i dogovorenim namirnicama. Dobila sam toplu dobrodošlicu ne samo od Nje, već i od Posebne. Ne samo da me prosvjetlila Njezinim božanskim kolačima, već i novim kapučinom od lješnjaka. (Note: Najsrastvenija sam ljubiteljica svih jestivih oblika što sadrži lješnjak, posebno čokolade od lješnjaka. S Milkom od lješnjaka nikad nećete pogriješiti, bili oni puni ili razmrvljeni).

Gozba božanska

Nakon, naravno, očekivane trač partije i bataranja jezikom o svemu i svačemu, usput gnjaveći Posebnu. Krenule smo na jako ozbiljan posao. Da, OZBILJAN! :D Pažljivo kategorizirajući, brojeći, isprobavajući lakove...

(Oke, tu moram priznat da je cijeli posao obavila Ona pošto ja nisam talentirana, pa sam u ovoj priči samo šegrt. I nadam se da ću jednog dana prevladati više tehnika od samog lakiranja noktiju. :D)

Mjesto zločina.

Njen odabir

Ovaj lak sam dobila od Nje za rođendan.
Naravno, htjela sam ga odmah na noktima. ;)
(Predivan je, hvala! :*)

Rezultati:

Oruđa:

Catrice - Lost in The Mud
Essence Ibiza Lounge (limitirana kolekcija)

Orifalme - Crystal top coat
Essence - Multi dimension, 72 Found my love
Essence - Multi dimension, mislim Black
Essence - Nail art Twins glitter

Meanwhile...

Posebna spava dok mi činimo masakar. :D

I što reći, prošlo je nekoliko dana i nokti mi se još drže i uživam u njima. :) Defintivno jedna od divnih ženskih večeri. The Ona, lijepo se provedi sad na moru s divnim lakićima. :*

P.S. Da utažim vlastitu znatiželju - bih li trebala promijeniti dizajn da bude "jednostavniji" i manje bolniji za vaše oko? :D Onaj princip - manje je više. Bila bih zahvalna za svaki prijedlog, savjet ili kritiku. :) Svaki način pobošljavanja bloga je dobrodošao.

Summer 2011.

"Vratit će se rode!" - rekli bi ljudi. I jesam. :D

Nisam propustila priliku otići na more jer sam odlučila da za dobar rad/učenje treba i dobar odmor! Dragi i ja smo bili u hotelu u Zadru te na Braču s njegovim frendovima. Ukratko: bilo je nezaboravno. Najsmiješnije je to što nisam ni znala da je bio požar, na katu iznad mog, u hotelu, te na Braču... Sve sam to saznala puno kasnije od drugih. Kad ne gledam tv niti imam net kad sam na moru. :)

Naravno, malo sam našopingirala u Zadru dok mi je dragi, zbog novostečene navike u hotelu, drijemao u nekom kafiću umjesto čitao knjigu, hah. A mucica. :D Osim podnevnog drijemaža (a jesmo stari :P), svako jutro nakon doručka bismo se smjestili u neki odjelak hotela, koji je nalik kafiću, i natočili si piće - on neki sok, ja kavu s čudnim francuskim imenom s puno mlijeka i lijepo bi sjeli u neki najudobniji kauč/fotelju i čitali svatko svoju knjigu. On neki SF na Kindleu, kojeg sam nazvala Knedlica odmilja, a ja chic-lit knjigu Elegancija od Kathleen Tessaro. Sad sam mrvicu pametnija kako biti elegantna! Bar se nadam. :D

Okej, moja knjiga je od mekih korica pošto je kupljena na kiosku za nekih 40-tak kn.

Sad ću prikazat par slikica toga što mi se događalo. :) E sad, po prvi put, pokazujem svoj outfit, okej, dio outfita. :D

Plava haljina s cvijetićima, pozračna i ugodna.
Taman za ljeto.

Poprilično udobne sandale u koje sam jako zaljubljena.

Trolololo palačinke made by me and frendica za hordu gladnih dečkiju. Iznenađenje im se svidjelo. ;) Trololololololololo...


Iznenadno je kako ta rupa, ovisno o svijetlu, može poprimit razne oblike. Prvi dan je dobila oblik mačke, a sljedeći dan oblik zeca, pa sljedeći dan oblik patke... Fanscinantno! :D

Utrpala sam 22 svijećice na sladoled koji je glumio rođendansku tortu. :) Sretan mi rođendan~ :D

Now, ovaj nedavni događaj nevezan je uz more, ali je itekako bitan jer se zove... *dramatic scene* ... The Girl's Night! Ako vas zanima koje su posljedice istih. ;)

Nadam se da ste se odmorili ili će te tek odmoriti. ;)
Ljubim vas puno :*

Gotovo je, napokon je gotovo!

Gotova s ispitima. Do 9mj. To je bitno, sad odmor odmor i odmor. ALI... veliko ALI, joj kako to volim. -__-

Paradoks je u tome što nakon što završih zadnji ispit, idući dan se probudim s misli tipa "JOJ! MORAM UČITI, SLJEDEĆI ISPIT JE U PON, AAAAA!" i onda shvatim da nemam što učiti do 9mj. Strašno. :D Intezivno učenje u mjesec-dva ljudima ispere mozak. :D Totaly brainwashed. Suprotno tome, kad imam puno toga za učiti, kreativna sam beskonačno i imam milijun ideja... *sigh*

Nego, htjela bih vam pokazati male novosti, ali meni bitne:

Nevinoizgledajuće cvike nazvane Naočale za seks.

Smeđe-žuto obojene naočale koje odišu kreativnošću i sekspilnošću. Nazvane Medeni mjesec.

Prva ljepotica je dobila takvo ime jer su me pitale frendice šta će mi dvije i onda same pokomentirale da su jedne za svaki dan, a druge za seks. Napominjem da se te prijateljice ne znaju i nisu ni na koji način povezani, a izvalile su točno istu foru, za nepovjerovati.

A ova druga, tek tako ju nazvah jer mislim da zaslužuje ipak neko lijepo ime i da ostane u rangu s prvom. :3 Nyan~

Zašto dva, pitate me? Pa... Eto, nisam se mogla odlučiti. Glup odgovor, znam, ali nakon produžeg vremena tražeći The Naočale, ove sam našla totalno slučajno u West Gateu i to u vrijeme kad je bio popust, a da za to nisam ni znala. Došli ja i Lisek na sushi (Asian World, i love that so much!) i vidimo, prošlo je 21h i još rade. Ajd, da vidimo što se nudi i tu sam našla dvije male ljubavi koje izmjenujem po volji i po raspoloženju. Ako jedne zaboravim ili ako bude oštećena, bar ću imat rezervu spremljenu. :)

Pošto sad imam više vremena na raspolaganju, bar ću imati vremena usredočit se na sebe. Počevši od čupanja obrva. XD I mali korak je veliki korak, molim lijepo!

Nokti su mi toliko savršeni i zaobljeni da je mama pomislila da imam pravu francusku manikuru, a imala sam samo bezbojni lak. Zanemarimo to što su mi granice rasta nokta nepravilne što je posljedica griženja noktiju uz djetinstva. Bolje da sam ikad prestala nego nikad. Right?

Prvih tjedan-dva ću se boriti s velikom nemani, a to je... *bubnjevi u pozadini* ... moja vlastita soba u neredu! Treba sve dovesti u red, početi ljetno čišćenje ormara, izbaciti papire i nepotrebne stvari (a imam ih oho-ho) van, a nešto od tog učinit korisnim.

Da ne pričam o nakupljenim kilama koje su se istaložile svuda po meni dok sam jela i učila, jela i učila, jela i učila. DOSTA VIŠE. Digni guzicu i van u život.

Ukratko, puno posla i planova. Ali, nekako sumnjam da će sve ostvariti. :P No, krajem 7 mj, ja gibam ravno na more. :) Totalni odmor! *loveee*

Kakvi su vaši planovi za ljeto? :D

Ispitno ludilo

Još samo tjedan dana do kraja ispita.
ali....


POČINJE ISPITNO LUDILO


Osjećam to.

Kola mi u venama.

Poput droge.
(ne, nisam ju probala)
....

Počinjem pričati znanstveno-biološkim rječnikom.

...

Ma, nvm.

Tako ja napravim dramu na blogu
i onda je svizac zamotao čokoladu u omot.

*munch munch*
čokolada, čokolada, čokolada~

Jesam li rekla da idući tjedan imam više od 1 ispita? Onako jedan uz drugog. Nisam? Eto, sad znate. Jedan koji ima veze s kemijom i biljkama, ostali su nešto interdisciplinarni i na kraju jedan naštrebaj-zakone ispit. Bićeveselo. Osim njih, par me čekaju u 9mj, sto mu vrapca. Ali dobro, još tjedan dana učenja, mučenja, plosnate guzice, debljanja ugljikohidratima, -inim stvarima koje sadrže kofein, neprospavanih noći, nejebice, par dodatnih kila, luđačkih ispada, umrljanih prstiju bojama, hiperaktivnog pričanja, odsutnih misli, multiaktivnosti, nereda po čitavoj sobi, nekuhanja, gađanje olovkama na uljeze u sobi... i tako dalje i tako dalje. Samo tjedan dana.

Samo toliko, jelda?

Ali, zašto mi se čini da je to puno, da je put do kraja tunela tako dugačak? Onako, kojih svjetlosnih godina. Ma, kraj tunela je na sljedećoj galaksiji. Iza onog crvenog diva. Vidite ga, jelda? Taj vam je malo iza onog bijelog patuljaka, da tamo. Točno tamo. Ne, ne, ne, nego malo ulijevo.

Da, tamo!
Točno u sridu!

Nah, jesam li rekla da sam udebljala u godinu dana 10 kila? Nisam, eto znate. Glupi faks i moja lijenost... Kad krenu ispitni rokovi, ne možeš se nikamo micati nego učit i vrištat u sebi. Sva zimska odjeća i ljetna odjeća idu u stanje dormancije, osim par krpica i haljinica. Hvala bogu što u haljinama ne izgledam ko nasuskani kit. Dok stvarčice koje sam nakupovala u Londonu u prošle godine stvarno služe svrsi, ja sam sretna. Samo moram vlastite batke za roštilj stanjiti ako mislim ikad obući suknju/haljinu do koljena, nedajbože iznad koljena. Osim što moram stanjiti, moram im dati malo začina. Uh, ovaj, oću reći, dati malo boje. Kao što kloroplasti primaju svjetlosnu energiju na vlastite tilakoidne membrane. Onako, da se riješim uraslih dlaka i da moji batčići ne budu blijedi kao smrt. Jer valjda nisu vidjeli sunca jedino dobrih 3 ljeta. A mucice moje, striček Lav će vas pojesti za večeru, bez brige. Zapravo, htjedoh reći, istrenirati.

Najgore mi je što sve super, zanimljivo ili zakon mora biti baš kad imam ispitne rokove. TOČNO BAŠ TADA, ne prije, ne kasnije. Ni vrit ni mimo! Nego baš točno tad kad je najgušće, da gušće ne može biti. Gusto kao ohlađena magma pošećerena s majčinom dušicom i promiješana s cementom. Mame te ko nektar pčelu, a znaš da ne možeš ići, kao da cvijet ima neku strukturu koja spriječava da uđeš u kraljevstvo užitka. Još cvijet jede sam svoj nektar, samo zato da te izludi. Jer moraš učiti. Evo, što je meni nektar: Fantastic Zagreb Film Festival i Vatromet na Bundeku. A buuuu... Osim toga, sutra je family roštiljada. Seka je diplomirala i još k tome slavi rođendan. Također mi je i druga seka (sad ne biološka, ali mi je ipak sekica) diplomirala. Čestitam, drage moje! :* Ali, ja neću bit prisutna, jer moram učiti, dabog da se biljkama vlastita ATP-sintaza prestala vrtjeti! Ili da se nafiksaju vlastitom CO2! -_- Funj.

Okej, sad mi je lakše. Nešto malo. Onako, da mogu bezbrižno nastaviti učiti. Do 5 ujutro. E da, jesam li rekla da me možda hvata neko ispitno ludilo? To je neki novi mutirani virus koji imaju svi studenti bolonije na koje se vrši unerbesan pritisak kao na crijeva. Navodno je zarazno i prenosi se s studenta na studente. Uzročnici su ispitni rokovi. Simptomi su isti kao da imate osjećaj kako morate prdnuti, a ne smijete jer znate da ste u javnosti. Ako ne prdnete, na kraju će biti... jako glasna eksplozija. Glasna. Jako. Smrdljiva. Velika. Baš iz tog razloga, ja malo po malo ispuštam ventil tu na blogu. Hm, osjeća li tko tu neki propuh na blogu? :P

Da cititiram jednog zakon profesora iz antropologije za čiji sam citat uvjerena da mu je to neka vrsta osobne himne:

"Morate učiti, učiti i samo učiti!"

(recite mu to na ispitu i dobit ćete pet)

Ljubim vas puno,
vaš luda klobučarka biologičarka

Želim pisati...

Dosta mi je kolokvija i ispita.
Još samo 7. mjesec.
Dovraga.

p.s. Kad bih bar imala neki fotić, mogla bih pokazati novosti i par noktića. Ali krepao mi je fotić, a mobitel nema neku kvalitetu... Neki drugi put.

p.s.s. Ako ne crknem od ispita, bit će drugog puta.

Here I am... maybe

Čini mi se da imam najveću motivaciju za pisati blog baš kad se pojavljuju ispitni rokovi u mom životu. Baš se pitam zašto. ε=(´・｀) *sigh*

Ako koga zanima, nakon silne moje panike - prošla sam Biokemiju. Ｏ(≧∇≦)Ｏ OH, YEAH! Pošteno sam to proslavila, bez brige. Samo, još sam uvijek dužna jednom frendu ispeći kolač jer sam u afektu izderala da ako prođem dobit će moj domaći kolač. Kad ću ja za to naći vremena... Čitaj: fali mi volje za to. Ugh...

U ovih mjeseci mog izbivanja se stvarno puno toga izdogođalo - od Noći Biologije do katastrofa u Japanu （T_T） *sad* ... i na kraju, otvorenje H&M-a.

Pitali ste što studiram, evo što - biologiju. Ali, u zadnje vrijeme se i ja pitam zašto ju uopće studiram. S vrijeme na vremena gubim volju, ne znam što bi za seminarski rad, a kamoli kud bi za diplomski. Ok, sad sam sigurna da ne idem na molekularnu biologiju, jer, eto, nisam baš previše oduševljena s biokemijom i -inim kemijama. Ok, zabavni su mi oni zadatci za rješavati, al teorijske stvari... ufff. I'm sorry, but it's not for me. :(

Najveći mi je problem što tek sad razmišljam o poslu i tulim zašto sam kao mlađa govorila - nije bitno kud ćeš, bitno je da ideš onamo što voliš. Mislim ono, da smo u nekoj državi bez eonskih finacijskih problema i gdje ti skidaju kapu ako imaš diplomu, onda bi bilo ok. Ali ovdje, bez prebijene pare i poštenja, hell yeah. Ako sam išta naučila na biologiji, onda je to da je svijet, sve što vidimo i znamo - čitavo i vječito natjecanje. Čak se i biljke natječu da nadmaše kukce, dok njih boli k... za njihove prašnike i za oplodnju cvijetova. Svijet je u biti sirova stvarnost, čak i na razini atoma i na razini samih organizma... Jebiga, that's a life and... the truth hurts. ｶﾞ━━Σ(ﾟДﾟ|||)━━ﾝ!! *shock!*

Ako me išta tješi, onda je to Japan. Točnije, ljudi u Japanu. Gdje takvu dobrotu, marljivost, odlučnost i upornost u svijetu možeš vidjeti? Imaju i Japanci one mane zbog čega se mi zapadnjaci zagrižamo, ali, kad se dogodi nešto katastrofno, oni su ko jedna cijela velika obitelj. Ameriko, zabij si ti taj svoj Pearl Harbor u američko zatucano dupe. Katastrofa u Japanu nije osveta karme, već nešto prirodno (potres i tsunami) na što mi manjušna bića nemamo utjecaja, koje bi se dogodilo kad-tad. Kao i katastrofa kod dinosaura. Samo je pitanje tko će preživjeti, koliko su sposobni, uporni...
Uistinu se nadam da će Japan oporaviti, iako znamo da će rana uvijek ostati. o(^^o)(o^^)o わくわく *hope*

A sad, mislim da je vrijedno citirat frenda ekonomista: "Procjena štete u Japanu je nekih 35 milijardi dolara, a naš vanjski dug oko 40 milijardi dolara. Da ponovimo zajedno: potres od 9 po richteru, tsunami od 10 metara i nuklearni fallout naprave manje štete od vladavine HDZ-a kroz 10 godina!"

Facepalm.

I za kraj, jedva čekam da gužva oko H&M splasne pa da mogu otići bacit oko. I natjecati se s ostalim sisatim rodovima u uzimanju famoznih krpica. (ﾟДﾟ≡ﾟДﾟ) *look look* Maybe.