nedjelja, 24. siječnja 2010.

180° naopako... ne 360° već 180°


Nekad kasnonoćna životinja se pretvorila u nešto što ni u najluđim snovima ne bi htjela pretvoriti - ranojutranju životinu. Poznata je činjenica da sam visila na netu do kasnonoćnih sati, nerijetko do 2 ujuto, nekad i do svanuća sunca, a nekad i ne spavam cijelih 24 sata. Meni je bilo bitno da idem spavati iza ponoći bez obzira u koliko se sati budim. Bez obzira na neispavane noći, bez obzira na malo sati sna, bez obzira što bih bila blijedi zombi s crnim vrećama oko očiju i trulom licu. Uprkos tim nedostacima, obožavala sam to doba, doba noći crne ko mrkli mrak. Kasne noći. Tad sam bila najjaktivnija i tad su mi bili ljudi na netu s kojima sam htjela pričati, čak i učiti u to doba. Tulumirati u to doba... Sve što ne jer mi nikad nije zafalilo energije, ali bih imala povremenih problema s spavanjem koliko sam bila uzbuđena u noći.

A sad... Oh, kako se to dogodilo? Kako se moglo dogoditi?! Kako je uspijelo preobratit mrziteljicu jutra u ranojutranju kokoš? Ok, ne nužno kokoš... Bitno da je neka ranojutranja životinja.
Za sve je kriva glavobolja koja dolazi u raznim oblicima zbog pretjerane živčanosti i ostalih faktora u životu, najviše od svega tomu je pridonio fax. Čak mi se dogodilo da se, bez posebnih razloga, pri buđenju pojavi lagana glavobolja koja nerijetko naraste u veću ako pod hitno ne uzmem bilo koju tvar kojem je svrha ukloniti bol. Tablete ili smirujući čajevi bi bili najčešći izbor. Češće tableta, točnije Neofen 200mg jer sam postala otporna na Lekadol. Molim Boga da ne steknem otpornost na taj hvalatiBožeštopostoji Neofen jer zbilja nemam namjeru prijeći u lijekove jače kategorije.
Zbog tih glavobolja sam počela sve ranije leći i tad je sve počelo. Probudim se sama od sebe u rane sate i više ne mogu spavati i da želim te sam k tome puna energije kao da sam spavala punih 10 sati, a u biti sam spavala otprilike 6 sati. Šok! Nevjerica! Kako je to moguće da životinji poput mene koja može spavati i preko 12h je odjednom postalo dovoljno samo tih 6 sati?!
I tako se dandanas čudim kako sam uspijela prijeći s jednog bioritma na drugi i još k tome prihvatiti ga kao da je izgubljen mi sin. Čudo! Veliko čudo! To je kao da zakleti vegetarijanac prijeđe na mesnu prehranu ili kad homofob postaje gay.... Ma ok, nije toliko dramatično. Ali neme veze, bitno da ste shvatili bit. Šta ne? :P

A sad, koliko je to dobro - više nisam sigurna. Neko vrijeme mi je pašalo jer bih se probudila eventualno oko 3-5 ujutro pa bih provela lijepo jutro u mraku kuhinje da ne probudim ostale ukućane i tako lamatala po laptopu, čitala novine ili učila. Pašalo mi je i još mi paše sve dok... ne dođe ta "smrtna ura"...
Pa, ta "smrtna ura" je vrijeme kad se ostali ukućani probude jer je smrt mojim preostalim jadnim živcima koji samo žele mir, samoću i prostor. Želim pobjeći negdje van gdje me nitko neće gnjaviti ili bit s nekim poznatim koji nije pretjerano zaintresiran za mnogosatno brbljanje ili s Lisekom kako bih mogla učiti... Na kraju češće ipak ostanem doma jer nemam gdje otići i i pretrpim. Ble, pretrpim, ali nije zabavno.
Razmišljam si ja: Ima li smisla dalje ostati na ovom bioritmu? Ima li načina da izbjegnem "smrtnu uru", čak i u nedjelju ujutro?
Cilj mi je sačuvati što moguće više živca jer mi ionak fax pije iz njih i još k tome kvalitetno učiti (daj Bože!).

U svakom slučaju držite mi fige da položim sve što mi fax servira jer mi je postalo naporno igrati se s njegovom neorganiziranoću. No dobro, to je normalno za moj fax, da znam. Al svejedno mi držite fige, može? ;) Svaka podrška, dobra vibracija dobro dođe. :3