subota, 9. travnja 2011.

Here I am... maybe


Čini mi se da imam najveću motivaciju za pisati blog baš kad se pojavljuju ispitni rokovi u mom životu. Baš se pitam zašto. ε=(´・`) *sigh*

Ako koga zanima, nakon silne moje panike - prošla sam Biokemiju. O(≧∇≦)O OH, YEAH! Pošteno sam to proslavila, bez brige. Samo, još sam uvijek dužna jednom frendu ispeći kolač jer sam u afektu izderala da ako prođem dobit će moj domaći kolač. Kad ću ja za to naći vremena... Čitaj: fali mi volje za to. Ugh...

U ovih mjeseci mog izbivanja se stvarno puno toga izdogođalo - od Noći Biologije do katastrofa u Japanu (T_T) *sad* ... i na kraju, otvorenje H&M-a.

Pitali ste što studiram, evo što - biologiju. Ali, u zadnje vrijeme se i ja pitam zašto ju uopće studiram. S vrijeme na vremena gubim volju, ne znam što bi za seminarski rad, a kamoli kud bi za diplomski. Ok, sad sam sigurna da ne idem na molekularnu biologiju, jer, eto, nisam baš previše oduševljena s biokemijom i -inim kemijama. Ok, zabavni su mi oni zadatci za rješavati, al teorijske stvari... ufff. I'm sorry, but it's not for me. :(

Najveći mi je problem što tek sad razmišljam o poslu i tulim zašto sam kao mlađa govorila - nije bitno kud ćeš, bitno je da ideš onamo što voliš. Mislim ono, da smo u nekoj državi bez eonskih finacijskih problema i gdje ti skidaju kapu ako imaš diplomu, onda bi bilo ok. Ali ovdje, bez prebijene pare i poštenja, hell yeah. Ako sam išta naučila na biologiji, onda je to da je svijet, sve što vidimo i znamo - čitavo i vječito natjecanje. Čak se i biljke natječu da nadmaše kukce, dok njih boli k... za njihove prašnike i za oplodnju cvijetova. Svijet je u biti sirova stvarnost, čak i na razini atoma i na razini samih organizma... Jebiga, that's a life and... the truth hurts. ガ━━Σ(゚Д゚|||)━━ン!! *shock!*

Ako me išta tješi, onda je to Japan. Točnije, ljudi u Japanu. Gdje takvu dobrotu, marljivost, odlučnost i upornost u svijetu možeš vidjeti? Imaju i Japanci one mane zbog čega se mi zapadnjaci zagrižamo, ali, kad se dogodi nešto katastrofno, oni su ko jedna cijela velika obitelj. Ameriko, zabij si ti taj svoj Pearl Harbor u američko zatucano dupe. Katastrofa u Japanu nije osveta karme, već nešto prirodno (potres i tsunami) na što mi manjušna bića nemamo utjecaja, koje bi se dogodilo kad-tad. Kao i katastrofa kod dinosaura. Samo je pitanje tko će preživjeti, koliko su sposobni, uporni...
Uistinu se nadam da će Japan oporaviti, iako znamo da će rana uvijek ostati. o(^^o)(o^^)o わくわく *hope*

A sad, mislim da je vrijedno citirat frenda ekonomista: "Procjena štete u Japanu je nekih 35 milijardi dolara, a naš vanjski dug oko 40 milijardi dolara. Da ponovimo zajedno: potres od 9 po richteru, tsunami od 10 metara i nuklearni fallout naprave manje štete od vladavine HDZ-a kroz 10 godina!"

Facepalm.

I za kraj, jedva čekam da gužva oko H&M splasne pa da mogu otići bacit oko. I natjecati se s ostalim sisatim rodovima u uzimanju famoznih krpica. (゚Д゚≡゚Д゚) *look look* Maybe.