Borg Latin me napada! Kyaaa!

U zadnje vrijeme samo učim, nit idem van nit u shopping nit niš. Jednostavno ne mogu izaći iz kuće, a da ne osjetim grižnju savjesti. Ako idem van, razlozi su sljedeći: pokupiti materijale za učenje, fotokopiranje, printanje, razmjena materijala etc. Naravno, ni u tramvaju ne mogu biti beskorisna, pa učim i tad manijački makar je 8 navečer. Nema veze što babe bulje ili mi se toliko približe da vide šta ja to učim... Ignore.

Imam tremu. Znam da ne znam dovoljno, znam da nisam popamtila, znam da nestaje vremena i preklinjem se zašto nikako nisam uspijela natjerati učit ranije iako sam si govorila da ću tak učit. Na kraju je ispalo da sam pogledala oho-ho filmova/animea/radila gluposti, umjesto učila ili pisala seminar. Valjda imam prokletstvo da mi treba onaj adrenalin kako bih se pokrenula.

Ako sam nešto super napravila ovih dana, onda se to čišćenje i uređivanje sobe koja mi je inače Sizifov posao. Imam previše stvari iako se trudim riješiti ih se što višei. Jednsotavno, hrčak sam. Čak i čuvam neke srednjoškolske knjige i materijale koje mi vjerojatno u životu neće trebati osim ako budem bila besposlena kućanica kojoj je dosadno u životu. Iako sam mrzila srednju školu, kao i osnovnu, ipak imaju neku sentimentalnu vrijednost za mene, čak i negdje u mojoj glavi je neka luda ideja da ću jednog dana to izvadit i pročitati/naučiti. Iskreno sumnjam. Ako dosad u ovih proteklih godinama nisam, vjerojatno neću ni nikad.

Dobra stvar je što sam nekih 70% stvari tokom godine bacila u smeće, prodala, poklanjala, ponešto od tog izradila, pa mi je sada soba nekako... Prostranija. :D Ali, nažalost, sve će to upropastit moji ispitni rokovi, kad budem bila previše živčana za išta i stvari će se opet nakupiti. Bit će ih svuda, po podovima, po krevetima, u kupaoni, u kuhinji... Past će atomska bomba. Tako mi je svaki put kad su ispiti. Unaprijed se ispričavam majci na živčanim slomovima, na neredu, na mojim ispadima i sve što ide uz to. Da, najgora sam kad moram učiti, najgora. Ne želim nikoga ni blizu, ni da mi kaže - "Bok, doma sam" ni da je ručak gotov. Ne, ne zanima me. Moja koncentracija je usredočena samo na ispite i osnovne životne potrebe, pa za svaki pokušaj dekoncetiranja dobiju moj pogled kao da su mi silovali, poklali i spalili selo. Inače mi treba dugo da se koncetriram i da mi ide kako spada, a k tome sam sklona prokastriraciji.

Da, sporije mi ide učenje jer, budimo iskreni, ako si uskraćen osjetilom sluha, normalno da ćeš zaostajati s drugima. Dok drugi slušaju na predavanjima, ma čak i ne moraju slušati, ipak im ostane nešto u glavi jer su čuli neko logično objašenje, dok se ja moram namučiti tražeći po nekoj literaturi što, dovraga, znači neka riječ ili zašto je proces takav kakav jest. Dobro, lažem, nije tako teško kao što mi je bilo na prvoj godini, ali u svakom slučaju, istina je da se moram namučit duplo više od ostalih ako želim održat korak s njima. Veći problem je u tome što sam ja lijena oko učenja, samo me treba natjerati da sudjelujem ili učinit sudjelovanje dostupnijim. Zanemarimo to što sam za neke predmete odlučila ne imati prevoditeljicu, jer nije ni sve bajno s njom. Ne kažem da su loše, samo ovisi o više faktora. Imala sam dobrih i loših iskustva, valjda je to normalno - ako imaš dobrih iskustva, kad tad ćeš imati loših.

Dakle, stvar je u tome što znam da nisam glupa, da sam tu i tamo lijena (tko prizna, pola mu se prašta), da me može naučiti kao i normalnu osobu (ako ne i bolje) da se promijeni pristup, sastav ili nešto. Ne, ne želim reći da je fax kriv što loše učim. :D Oke, ima on svojih udjela, ali u meni je većina stvar. :D Mogu i ja učiti samo iz prezentacija/nekakvih materijala i kul proći, ali nije to to. E, takva mi je sad situacija. Učim za ispite koje nisam ni pratila jer, eto, mora i fax imati loše profesore inače to ne bi bio fax. :D

Predmeti za koje nisam pratila, za koje nemam predznanje, za koje su profi ubili volju za učenjem (životom?) i na kraju hrpa hrpa nepoznatih mi riječi - latinska imena. Meni pada mrak na oči, i nadam se da ću izvući živu glavu iz toga jer mi nikako ne ide pamćenje imena novih ljudi, kako će tek ovo ići... Da stvar bude gora ili da kažem - šlag na kraju, svaki ispit sadrži latinska imena i to s trozamenkastim brojem. Da, taj latinski se ukolektivio i postao je Borg! Nouuu! Ja nisam jezičar, ja sam matematičar (recimo :D). Kako god, moram ih sve proći, moram. Kapetane Picard, vadite fazore! Pabljaaaaa!

Ne znam koji sam vrag ovo napisala, ali neka bude obavijen post. Iako mi je već neko vrijeme plan što ćešće pisati na blogu. Kako god, jedva čekam da prođe tih mjesec dana ispitne muke. Živjeli bili pa vidjeli!