subota, 4. rujna 2010.

Vagina se naljutila



Početkom akademske godine sam odlučila da ću ove godine sve kolegije riješiti preko kolokvija, a ne preko ispita i to u zadnji tren jer sam silno željela imati svoje ljeto. Što je bilo na kraju? Samo sam 1 predmet uspjela riješiti preko kolokvija (jer ispita nema), dok je sve ostalo palo u vodu.

Frustrirana sam.

Na ljetnim rokovima sam si dala zadatak da ću riješiti više od polovice ispita kako bi mi jesen bila lakša. Nisam. Manje od polovice sam položila, pri tome da sam se silno namučila s jednim predmetom polagajući ga do zadnjeg roka. Bila sam iscrpljena i počela sam luditi što od tolikih ispita, što od stresa, što od neispavanosti, što od paklenih vrućina. Nisam mogla više. Pokleknula sam i otišla na odmor.

Frustrirana sam.

Nekako sam dobila svoje ljeto. Ali... Uvijek postoji taj glupi ALI... Razboljela sam se. Govnački. Ne samo to, nego su tu dogodile neke stvari koje mi nisu nimalo mile. Kad me ljudi pitaju kako sam provela ljeto, odgovorim: "Pustolovno." Svi uzdahnu misleći da sam imala tako uzbudljivo ljeto kao što ima India Jones. Da bar.

Frustrirana sam.

Još uvijek nisam potpuno zdrava i već mi na glavu lupaju jesenski rokovi za koje nisam baš spremna niti imam volje. Službeno potvrđujem činjenicu da bolest iscrpljuje ljude. Poprilično. Ako te fizički ne ruši, krenut će na psihički napad. Nesreća ne dolazi sama, majku joj jebem!

Frustrirana sam.

Nemam rođendan. Ne postoji. Ne postojim. Ni vlastitu obitelj nije lako dovest u neki restoran počastiti ih u to ime. Kao da nisam imala rođendan, ni proslavu. Čak i kad imam facebook, kurca mi to dobro služi. Sretanrođendanibok. Da sam se bar rodila pod nekim drugim horoskopskim znakom, a ne pod lavljim. Onda ne bi bila toliko uvrijeđena.

Frustrirana sam.

Sad me silno strah tih jesenskih ispita. Hoću li uspjeti? Hoće li mi Viša Sila/Gospodar Dimenzija smilovati? Hoću li opstati? Hoće li me neki grabežljivac ubiti i pojesti? Hoće li me naći krivolovac i uloviti me za svoj trofej? Svi znamo da Majka Priroda zna biti okrutna jer samo najjači opstaju.

Svi žele neku lijepu, slatku, skockanu, uvijek veselu i dragu osobu koja ima toplu auru koja zrači kao da je Isus. Nekoć sam valjda to bila i onda je sudbina učinila svoje. Čovjek postane razročaran u svijet, u sebe, u razna tijela. Govori se: "Što te ne ubije, to te ojača." Istina je, ali nisu rekli kakva će osoba postati nakon što ojača. Da se bar mogu vratit u djetinstvo kad je bilo lakše ogrepsti koljena nego imati ogrebano srce i imati bespotrebno pojebani mozak.

Pa, k vragu, kog uopće zanimaju moji postovi i moje netalentirano piskarenje? Moje kvocanje i žalopjevke. Balade. Idikućiplakatimamici.
I kog me vraga jebu u mozak, kad imam vaginu?!
Sad mi je vagina ljutita!
Opća nejebica!

Nema komentara:

Objavi komentar