Sitnice koje život znače

Nedavno sam spremala sobu i naišla sam na lakove...

Znam da nisu ništa posebno ljudima koji imaju preko 50+ lakova... Ali nekad je malo čak i puno. :)

Volim ih.

TO-DO LIST part1

The TO-DO List:

- riješiti sve preostale ispite, jedan prebaciti u 11mj

(da bar nisam bila bolesna..)

- nabaviti kvalitetan fotić

(koji, pobogu, koji?)

- dogodine otići na Fotomaraton

(govorim si ovo već 2 god, ne želim više propuštati! ;_;)

- napokon već jednom nabaviti perlicu za suđe

(pranje suđa mi je najmrskiji posao)

- smisliti nešto lijepo za dečka u 10mj

(u 10mj nam je 3 godine veze *topi se*)

- naći neki sport i stanjiti se :)

(po uzoru na LittleMissConfused i Medu)

- naučiti kuhati fina kompliciranija jela

(znam samo kuhati jednostavna studentska jela...)

- rastresati, kontrolirati i složiti svu kozmetiku koju imam

(bojim se pitati što sve imam...)

- napokon nabaviti putovnicu

(svih svojih godina nisam nijednom kročila izvan Hr)

- poraditi na svojoj čudnoj kreativnosti: Fotografija&Paint

(primjer moje početničke kreativnosti: Rajčice pozeri)

- pisati blog :D

(hell yeah)

- nabaviti mačku

(ja bi orijentalnu kratkodlaku, korat, savanah, tursku anagoru, maine coon... i još kojih stotinjak miceka)

- naučiti napraviti sushi kako spada

(ili kupiti kuhalo za rižu :P)

- ....

*to be continue*

Biraj abecedu, ovaj, slovo...

Deset lijepih stvari koje volim. Abecedni red: M

1. Mala crna torbica

U štogod si obučen, makar bila klaun, dvorska dama, klasična ili pak klošar, ona paše savršeno uz sve! Ona je prva koju ću zagrabiti bez puno razmišljanja i osjećati se poprilično ženstveno. U nju mi stanu skoro sve stvari koje svakodnevno nosim. Savršena mala crna kožna torbica. Must-have za svaki osvješteni par sisa!

2. Marte

Nema ništa ljepše od ulaštenih para kvalitetnih cipela. Griju, štite i svršavaju. Ne samo da su praktične, nego su i jebzovno neodljive. Staju na kraj u skoro svakoj mogućoj kombinaciji odjeće, posebno uz pička-mička suknju. Marte koje imaju metalni oklopić tvz. kapicu su najbolje jer zagazi li vas slučajno auto, kao mene, neće vas boljeti, za razliku od mene koja je bila svejedno u dva broja većim tenisicama. S njima možeš zakorčit gdje god nijedan čovjek nije bio!

3. Mange

Jedno od predivnih japanskih čuda za kojima slinim. Neka mi netko kupi hentai mangu u boji! U Japanu i to prevedenu na engleski! Ok, može i na hrvatski ako ima. Bez lolite i dječurine. Nisam pedofil. Hvala.

4. Milka

Čokolada, čokolada, čokolada. Koja cura može bez čokolade? To je poput zraka i vode pa stoga dižem kipove onima tko je otkrio kakao, kavu i čokoladu. Najebao je onaj koji mi pokušava ukrasti. Bez obzira na moju debeljinu celuliteta.

5. Mobitel

Gdje bi ja bila da nema SMS-a, i sad neta? Savršeno oružje ikad. IKAD! Stalkiram na FB-u, čravljam na MSN-u, drkam po porukama i osjećam se savršeno jer ne umirem od dosade u nekoj kilometranskoj gužvi, za koju bi se i kineski zid posramio, neke banke ili bolnice. I sad čekam samo da uvedu novi izum - mali tv-mobiteli.

6. Mačke

NAJSLAĐA STVORENJA IKAD! Mama, daj mi više da udomim neku! ;_; Obećavam da ću ju prati u veš mašini, voditi u šetnju, hraniti ju živim kokošima, grabalicom skupljati mačje dlake po stanu i spavat ću u mačjoj košarici. Ne? *šmrc šmrc*

7. Magneti

Obožavam na svoju magnetnu ploču nakeljiti razno raznim magnetićima svih oblika i boja. Cijela soba mi izgleda k'o neka hipijevska jer je puna slika, uspomena, magneta, knjiga, pribadača... Samo mi još fali manihuara. Nego, svaka magnetska ploča, koja je netom izgledala k'o tabula rasa, sad je pretrpana svime i svačim do neprepoznatljivosti. Strah me hoće li se zemlja pomaknuti u krivu stranu jer su se silnice nagnule na jedno malo mjesto... Ili će se NASA, FBI, CSI ili koja god tajna služba doći na moja vrata jer ometam razne elektromagnetne valove i pri tome će, nekim slučajem, se sami od sebe nakeljit na istu ploču. Zbog jake magnetne privlačnosti. Pa k vragu, magnetići moji, ne moraju svi znati da ste pervezni...

8. Masaža

Božanstven je osjećaj kad možeš mirno ležati i uživati dok te drugi gnječe, tuče, lupaju, peču jaja s slaninom, igraju ping pong, plešu disko, gaze i rolaju... Ahhh... Kojeg li opuštanja nakon napornog dana.

9. Mirisi

Riječ je o finim mirisima, ne o smradovima ili štogod si vi zamislili. Obožavam mirise. Miris svježih knjiga, prirodni miris ljudi, miris čokolade, miris svijeće od vanilije, miris seksa, miris svježe opranog veša (bez omekšivača, fuj oni!), miris sviježe pokošene trave, miris istrošenog kondoma od banane, miris vlastitog znoja nakon što sam u napornih 10minuta pokušala uloviti i ubiti glupu stonogu koja me plaši, miris... Mrzim parfeme. Choco Chanel, popuši mi.

10. Mahjong

Stara japanska igra koja, uglavnom, ovisi o sreći. To je igra gdje često završim rasčupane kose i crvenih očiju želeći nekog zadaviti jer me je oplještio vrhunski. Gdje igrači gube živce i muda. Gdje, kad nekoga oplještimo, kažemo da to radimo iz ljubavi i da se neka ne sjekira. Oh, mahjong...

A što vi volite? :3

Vagina se naljutila

Početkom akademske godine sam odlučila da ću ove godine sve kolegije riješiti preko kolokvija, a ne preko ispita i to u zadnji tren jer sam silno željela imati svoje ljeto. Što je bilo na kraju? Samo sam 1 predmet uspjela riješiti preko kolokvija (jer ispita nema), dok je sve ostalo palo u vodu.

Frustrirana sam.

Na ljetnim rokovima sam si dala zadatak da ću riješiti više od polovice ispita kako bi mi jesen bila lakša. Nisam. Manje od polovice sam položila, pri tome da sam se silno namučila s jednim predmetom polagajući ga do zadnjeg roka. Bila sam iscrpljena i počela sam luditi što od tolikih ispita, što od stresa, što od neispavanosti, što od paklenih vrućina. Nisam mogla više. Pokleknula sam i otišla na odmor.

Frustrirana sam.

Nekako sam dobila svoje ljeto. Ali... Uvijek postoji taj glupi ALI... Razboljela sam se. Govnački. Ne samo to, nego su tu dogodile neke stvari koje mi nisu nimalo mile. Kad me ljudi pitaju kako sam provela ljeto, odgovorim: "Pustolovno." Svi uzdahnu misleći da sam imala tako uzbudljivo ljeto kao što ima India Jones. Da bar.

Frustrirana sam.

Još uvijek nisam potpuno zdrava i već mi na glavu lupaju jesenski rokovi za koje nisam baš spremna niti imam volje. Službeno potvrđujem činjenicu da bolest iscrpljuje ljude. Poprilično. Ako te fizički ne ruši, krenut će na psihički napad. Nesreća ne dolazi sama, majku joj jebem!

Frustrirana sam.

Nemam rođendan. Ne postoji. Ne postojim. Ni vlastitu obitelj nije lako dovest u neki restoran počastiti ih u to ime. Kao da nisam imala rođendan, ni proslavu. Čak i kad imam facebook, kurca mi to dobro služi. Sretanrođendanibok. Da sam se bar rodila pod nekim drugim horoskopskim znakom, a ne pod lavljim. Onda ne bi bila toliko uvrijeđena.

Frustrirana sam.

Sad me silno strah tih jesenskih ispita. Hoću li uspjeti? Hoće li mi Viša Sila/Gospodar Dimenzija smilovati? Hoću li opstati? Hoće li me neki grabežljivac ubiti i pojesti? Hoće li me naći krivolovac i uloviti me za svoj trofej? Svi znamo da Majka Priroda zna biti okrutna jer samo najjači opstaju.

Svi žele neku lijepu, slatku, skockanu, uvijek veselu i dragu osobu koja ima toplu auru koja zrači kao da je Isus. Nekoć sam valjda to bila i onda je sudbina učinila svoje. Čovjek postane razročaran u svijet, u sebe, u razna tijela. Govori se: "Što te ne ubije, to te ojača." Istina je, ali nisu rekli kakva će osoba postati nakon što ojača. Da se bar mogu vratit u djetinstvo kad je bilo lakše ogrepsti koljena nego imati ogrebano srce i imati bespotrebno pojebani mozak.

Pa, k vragu, kog uopće zanimaju moji postovi i moje netalentirano piskarenje? Moje kvocanje i žalopjevke. Balade. Idikućiplakatimamici.

I kog me vraga jebu u mozak, kad imam vaginu?!

Sad mi je vagina ljutita!

Opća nejebica!

180° naopako... ne 360° već 180°

Nekad kasnonoćna životinja se pretvorila u nešto što ni u najluđim snovima ne bi htjela pretvoriti - ranojutranju životinu. Poznata je činjenica da sam visila na netu do kasnonoćnih sati, nerijetko do 2 ujuto, nekad i do svanuća sunca, a nekad i ne spavam cijelih 24 sata. Meni je bilo bitno da idem spavati iza ponoći bez obzira u koliko se sati budim. Bez obzira na neispavane noći, bez obzira na malo sati sna, bez obzira što bih bila blijedi zombi s crnim vrećama oko očiju i trulom licu. Uprkos tim nedostacima, obožavala sam to doba, doba noći crne ko mrkli mrak. Kasne noći. Tad sam bila najjaktivnija i tad su mi bili ljudi na netu s kojima sam htjela pričati, čak i učiti u to doba. Tulumirati u to doba... Sve što ne jer mi nikad nije zafalilo energije, ali bih imala povremenih problema s spavanjem koliko sam bila uzbuđena u noći.

A sad... Oh, kako se to dogodilo? Kako se moglo dogoditi?! Kako je uspijelo preobratit mrziteljicu jutra u ranojutranju kokoš? Ok, ne nužno kokoš... Bitno da je neka ranojutranja životinja.
Za sve je kriva glavobolja koja dolazi u raznim oblicima zbog pretjerane živčanosti i ostalih faktora u životu, najviše od svega tomu je pridonio fax. Čak mi se dogodilo da se, bez posebnih razloga, pri buđenju pojavi lagana glavobolja koja nerijetko naraste u veću ako pod hitno ne uzmem bilo koju tvar kojem je svrha ukloniti bol. Tablete ili smirujući čajevi bi bili najčešći izbor. Češće tableta, točnije Neofen 200mg jer sam postala otporna na Lekadol. Molim Boga da ne steknem otpornost na taj hvalatiBožeštopostoji Neofen jer zbilja nemam namjeru prijeći u lijekove jače kategorije.
Zbog tih glavobolja sam počela sve ranije leći i tad je sve počelo. Probudim se sama od sebe u rane sate i više ne mogu spavati i da želim te sam k tome puna energije kao da sam spavala punih 10 sati, a u biti sam spavala otprilike 6 sati. Šok! Nevjerica! Kako je to moguće da životinji poput mene koja može spavati i preko 12h je odjednom postalo dovoljno samo tih 6 sati?!
I tako se dandanas čudim kako sam uspijela prijeći s jednog bioritma na drugi i još k tome prihvatiti ga kao da je izgubljen mi sin. Čudo! Veliko čudo! To je kao da zakleti vegetarijanac prijeđe na mesnu prehranu ili kad homofob postaje gay.... Ma ok, nije toliko dramatično. Ali neme veze, bitno da ste shvatili bit. Šta ne? :P

A sad, koliko je to dobro - više nisam sigurna. Neko vrijeme mi je pašalo jer bih se probudila eventualno oko 3-5 ujutro pa bih provela lijepo jutro u mraku kuhinje da ne probudim ostale ukućane i tako lamatala po laptopu, čitala novine ili učila. Pašalo mi je i još mi paše sve dok... ne dođe ta "smrtna ura"...
Pa, ta "smrtna ura" je vrijeme kad se ostali ukućani probude jer je smrt mojim preostalim jadnim živcima koji samo žele mir, samoću i prostor. Želim pobjeći negdje van gdje me nitko neće gnjaviti ili bit s nekim poznatim koji nije pretjerano zaintresiran za mnogosatno brbljanje ili s Lisekom kako bih mogla učiti... Na kraju češće ipak ostanem doma jer nemam gdje otići i i pretrpim. Ble, pretrpim, ali nije zabavno.
Razmišljam si ja: Ima li smisla dalje ostati na ovom bioritmu? Ima li načina da izbjegnem "smrtnu uru", čak i u nedjelju ujutro?
Cilj mi je sačuvati što moguće više živca jer mi ionak fax pije iz njih i još k tome kvalitetno učiti (daj Bože!).

U svakom slučaju držite mi fige da položim sve što mi fax servira jer mi je postalo naporno igrati se s njegovom neorganiziranoću. No dobro, to je normalno za moj fax, da znam. Al svejedno mi držite fige, može? ;) Svaka podrška, dobra vibracija dobro dođe. :3

Kaos u glavi

Ovih dana mi vlada kaos u glavi, u ponašanju, u djelovanju, u izražavanju riječima ili djelima, u situacijama, u planovima... Sve se stalno nešto mijenja. Malo amo, malo tamo, malo gore, malo lijevo, malo naglavačke. Ma zbrda-zdola.
Isplaniram ja lijepo dan i na kraju ni ne ispunim 10% toga što sam si zadala. Kako je to frustrirajuće! Kad se treba učiti, ne ide se ili stalno nešto iskrsne ili ode skroz u zadnji plan. Inače ne bi imala ništa protiv da nije strka. A jest, i to velika jer ne želim na velike ispite jer sam iskusila pakleno učenje preko ljeta morajući se odreći mora i svih -inih radosti što okružuje ljeto.

Prava muka.

To bi mi trebala biti kopriva na guzici kako bi ubuduće spriječila isti događaj. Pokušavala sam i još pokušavam i, za miloga Boga, kao da ne djeluje ta kopriva na goloj guzi. Što mi treba da naučim? Žigosanje u golu guzu? Bičevanje kao u rimsko doba? Zavezati me i baciti u preledenu vodu negdje na Sjeveru? Bičevanje raznim biljkama kao što su radili svećenici kad bi zagrješili? Poslati španjolske inkvizitore kako bi izvršili -ine milosti i nemilosti na meni? Ubaciti me u Nagaski i Hirosimu da proživim strahote pa da dođem k pameti? Psihički me izmaltretirati? Ubiti Boga u meni? Brainwash?
Ili ipak samu sebe hipnozirati?
Ne znam, ne znam. Nekad su okolnosti zbilja krive i ja tu ništa ne mogu (ah, kako to MRZIM MRZIM i MRZIIIM). Ali i to je dio života, jelda? Pasmater.

Pala sam već jedan kolokvij, a vjerojatno sam i drugi, a sutra i preksutra su mi još 2 za koje strepim hoću li proći ili ne jer sam shvatila padom jednom kolokvija da nema nade za mene ni za prolaz ako učim u 2 dana, a kamoli sad u 1 danu. Očito sam precijenila svoje sposobnosti i otkrila da sam totalno nesposobna osoba. Nemam taj dar koji mnogi ljudi posjeduju - lijepo pamćenje. Pamtim gluposti. A korisne stvari ili zanimljivosti ili vezano za učenje, zaboravim. Mislim da znam i kad me netko pita i, gle ti čuda, ja nit ne znam ni kako sročiti ni kako nacrtati.
Opravdala bih to nizom trauma što sam proživjela u srednjoj školi, uključujući i tatinu smrt. Ali što mi to opravdanje donosi? Osim tuđe empatije, jedno veliko ništa. Oke, i to što se tih loših stvari neću sjećati tako jasno da me srce zaboli, da mi se želudac okrene 360 stunjeva, da mi se i drugi vitalni organi odluče preseliti negdje gdje im nije mjesto te da ne lijem nekoliko hektolitara suza zbog kojih zaradim migrene. A od migrena me glava boli kao da je prošao stampedo nosoroga koji love leptiriće koji lete na sve strane te da sam osjetljiva na bilo koje podražaje da bi vrištala čim me se dotakne te da mi se nonstop riga, čak i na prazan želudac... ma, shvatili ste bit.

Što sam ono htjela reći? A da, pamćenje i učenje. Divim se ljudima koji mogu pamtit i učit u kratkom vremenu jer ja to ne mogu. Pokušala sam i nije išlo. Moje tijelo, moj um i moj duh su limitirani u tako malu razinu koju pokusavam proširiti i, iskreno rečeno, očajno mi ide. Bar zasad. Ali bar mogu reći da pokušavam i da se trudim, ako ništa drugo. Baš utješno...
Prokletstvo, željela bih da stvarno napredujem u tom pogledu s učenjem i da postižem željeni učinak, ali sam očito samo mali glupi i nesposobni čovjek. Nisam ni ispunila svoj plan da učim dok još ima puno vremena do kolokvija, a već sad opet idem na kampanjski način. Budalo jedna nesposobna!

Dobro, sad sam se smirila i izbacila frustraciju. I to je nešto. Što mi sad ostaje? Cijelo vrijeme učiti do preostalih kolokvija. Bit će veselo uz sve te neispavane noći, preveliku dozu kofeina, uznemirni duh i želju da svakog zveknem kad mi se hvali da je sve super prošao. Da, zavidna sam. Da, sama sam se uvalila u to. Pokušavam ne biti budala, ali eto, ispadam budala.
Ako čujem koju osobu koja govori "čovjek je kovač svoje sreće", ima da ga golim rukama zadavim. Jer su okolnosti nekad neizbježne. A u kurac.

Ne budite budala kao ja. Učite i na mojim greškama. Znate što kažu - čovjek uči na tuđim greškama, a budala samo na svojima. Mora da sam ja veća od budale kad već greška ne djeluje na mene. :)))

Još sam uvijek zaljubljena.
Volim i voljena sam.
Sretna sam!

P.S. Volim te, lisek!